Naslovnica » Novosti » Francuzi na tržnice odlaze subotom i...

Kolumna Danijela Mihalić - Pisma iz Pariza

Francuzi na tržnice odlaze subotom i sve plaćaju karticama

Francuske kumice prodaju najrazličitije sireve, ali za razliku od hrvatskih kumica, francuske vam uvijek izdaju račun i – primaju kartice

Jedna od stvari koje u Parizu nikako ne smijete propustiti je posjet nekoj od tradicionalnih pariških odnosno francuskih tržnica koje su i dio njihova povijesnog naslijeđa.

Odlazak na tržnicu dio je vikend rituala gotovo svih Francuza i pravih gurmana, iako za razliku od hrvatskih, malo je tržnica koje su otvorene sve dane u tjednu.

Većina francuskih gradova i mjesta ima tržnicu otvorenu samo jedan ili eventualno dva dana tjedno, najčešće srijedom i/ili subotom.

U Francuskoj je ‘placa’ gotovo uvijek prepuna najrazličitijih proizvoda, svježih, domaćih i organski uzgojenih namirnica.

Tu je i bogata paleta specijaliziranih štandova, na kojima se nudi organsko povrće, specijaliteti iz regije ili iz drugih zemalja, mediteranske specijaliteti, alat, odjeća, rabljene knjige, vina izravno od proizvođača, pršuti, proizvodi od meda, domaći kruh, jaja, ali i puno više od toga.

Domaći proizvodi uvijek su najskuplji, a redovi za njih najdulji

Uz veliko šarenilo boja i najrazličitije mirise, pariške tržnice opskrbljene su i proizvodima iz gotovo svih krajeva svijeta, prvenstveno iz nekadašnjih francuskih kolonija, ali je vrlo prisutno primjerice i španjolsko voće i povrće oko čije se kvalitete u Francuskoj posljednjih godina vode velike polemike zbog sve većeg uvoza.

Kilogram francuskih jagoda stoji dvadeset eura, a još su skuplji pilići iz domaceg uzgoja

Najcjenjeniji i naravno najskuplji su birani domaći proizvodi te namirnice koje se prodaju na štandovima s voćem i povrćem francuskog porijekla.

‘Kupujmo francusko’ i ovdje je široko prisutan slogan, ali svakako i vrlo skup hobi.

Naime, svi su proizvodi s predznakom « originalno francusko » znatno skuplji, pa ukoliko baš i nemate previše iskustva u kupovini na njihovim trznicama, lako vam se moze dogoditi da kilogram jagoda s neke od (ne)poznatih francuskih farmi platite dvadeset eura ili kući ponesete kilogram pečenog pilića po cijeni od trudeset eura jer je – iz domaceg uzgoja!

Upravo su domaći proizvodi uvijek najskuplji, a redovi za njih najdulji pa eto poruke i našim euroskepticima!

Kumice koje prodaju neku od gotovo tisuću priznatih francuskih vrsta sireva, sastavni su dio svake tržnice, ali s bitnom razlikom u odnosu na njihove hrvatske kolegice – za ama baš svaki kupljeni proizvod na francuskoj se trznici izdaje račun, na svakom je jasno istaknuta deklaracija o vrsti i porijeklu, a sve se u pravilu uvijek i na svakom štandu plaća karticama!

autor: Danijela Mihalić