Naslovnica » Novosti » Hrvatska više nije zemlja mediteranske...

Zašto se ne hranimo zdravo

Hrvatska više nije zemlja mediteranske kuhinje

Trgovački lanci i masovno proizvedena hrana diktiraju nove prehrambene navike

Piše: doc.dr.sc. Alen Ružić

Koliko se danas zdravo hranimo?

Odgovoriti precizno na ovo pitanje koje često postavljamo jedni drugima i sebi samima, poštivati pritom načela znanstvenih dokaza i još „izvući“ optimističan zaključak, teško da je moguće.

Istina je vrlo blizu konstatacije kako se u prosjeku ne hranimo zdravo.

Fraze o „zemlji tisuću otoka“ i „zemlji mediteranske kuhinje“, posljednjih su desetljeća u prehrambenom pogledu velikim dijelom izgubile svoj smisao.

Hrana masovne proizvodnje i uniformirani trgovački lanci postali su kruta realnost koja diktira našu uobičajenu prehranu.

Ne smijemo se stoga čuditi što danas djeca na Zlarinu i ona u zagrebačkoj Dubravi podjednako često jedu kuhane hrenovkice iz vakum-pakiranja, a u čije detalje sastava i prehrambene vrijednosti bolje da sada ne ulazimo.

Na začelju Europe

Po potrošnji ribe na samom smo europskom začelju, a ni korištenje maslinovog ulja nam, prema statistikama, nije navika prirasla srcu.

Ipak, čini se kako je relativno niska potrošnja svježeg voća i povrća ključ ukupno lošeg zdravstvenog ustroja naše današnje prehrane.

Mnogo je razloga tome – promidžba modernih namirnica i polugotovih proizvoda, te brz ritam života u kojem je sve manje vremena za svakodnevnu nabavku, čišćenje i sjeckanje sastojaka za dobra stara variva i njima sličnih jela, na vodećem su mjestu.

Iako često zaboravljamo – kvaliteta voća i povrća uvelike određuje njegovu potrošnju.

Jabuke zaboravljena okusa

U vremenima kada je većina obitelji proizvodila barem dio biljne hrane samostalno, ona se i konzumirala u bitno većim količinama.

Pitanje dostupnosti, želja da se hrana „potroši“ a ne da se baci, te značajno bolja kvaliteta samih proizvoda, vjerojatni su razlozi ovih razlika.

Kada danas u zdjelu za voće stavite potpuno bezmirisne jabuke čudnovato masne kore, iščezle hrskavosti i davno zaboravljena okusa, nije ni čudo što će sjene ukućana bezbroj puta proći nad njom, a bez da je itko poželi uzeti u ruku, zabaciti u zrak, uhvatiti i – zagristi.

Život se promijenio, tehnologija i marketing uzeli su svoj danak, a mi smo šaptom postali instrumenti nečije zarade, kotači jednog dobro uređenog sustava u kojem jedemo suptilno nametnuto, no ipak – nametnuto.

autor: doc.dr.sc. Alen Ružić