Naslovnica » Novosti » Kinezi kupili desetke prestižnih...

Kolumna: Pismo iz Pariza

Kinezi kupili desetke prestižnih vinskih podruma u Bordeauxu

danijela mihalic by Aleksandar Topalovic

Nema sumnje da će vinska shopping groznica i dalje rasti jer za novobogataše s Dalekog Istoga cijena po vinogradu i do 20 milijuna eura nikako nije previsoka.

Iako se nekome zavrti u glavi od nula koje treba iskeširati za jedan čuveni ili manje čuven vinski dvorac ili «château», treba znati kako je interes Kineza za francuskim vinima toliko velik da čak i bordeaux loše kvalitete, ondje ima status božanskog nektara.

Piše : Danijela Mihalić Đurica

Snimio: Aleksandar Topalović

Europski čelnici s pravom se utrkuju tko će službenom Pekingu biti najbliži partner jer kineski privredni zmaj, ne samo da i dalje prkosi krizi nego šije sve pred sobom.

Mnoge zemlje loših ili usporenih ekonomija nadaju se da će kinesko privredno čudo, nekim čudom preći i na njih.

Izuzetak od tog pravila nije ni zemlja galskih pijetlova u kojoj gospodarskog rasta gotovo da i nema.

A dok se francuski političari nadaju što tjesnijim vezama, kod kuće se vode brojne polemike kako se oduprijeti kineskoj dominaciji.

Jer primjerice samo u industriji vina koja predstavlja francuski nacionalni ponos svaki mjesec neki kineski «novobogataš» kupi jedan znameniti «château» u doslovnom prijevodu dvorac, odnosno vinograd u najpoznatijim francuskim vinorodnim regijama.

U posljednjih pet godina kineski su poduzetnici pokupovali na desetke prestižnih vinskih podruma i vinograda, najviše u okolici Bordeauxa.

Vino, posebno ono crveno, novi je fetiš imućnih Kineza.

Kinezi usvajaju nove navike i to brzo, brže od ostatka svijeta.

A kad Kinezi krenu usvajati nove navike, onda to definitivno ima globalnog utjecaja.

Tako je Kina posljednjih godina postala najveći konzument i uvoznik crvenog vina na svijetu.

Prvi put se po potrošnji smjestila ispred nekih tradicionalnih potrošača poput Francuske, Italije ili SAD-a.

Samo u 2013. Kinezi su popili 1,8 bilijuna butelja vina.

Nema sumnje da će vinska shopping groznica i dalje rasti jer za novobogataše s Dalekog Istoga cijena po vinogradu i do 20 milijuna eura nikako nije previsoka.

Ako pak butelja nazivom i samo podsjeća na neka od skupih i rijetkih dvoraca Bordeauxa poput Latoura ili Lafitea, razlike u cijenama mogu biti enormne.

Tako vino koje se u Francuskoj u supermarketima prodaje po cijeni i ispod tri eura, nerijekto u dalekom Pekingu dostižei 100-ak eura, što objašnjava pomamu Kineza za francuskim vinima i vinogradima.

Zasad rukama trljaju i jedni i drugi.

Francuzi zato što uslijed krize i po znatno višim od realnih europskih tržišnih cijena prodaju svoja vinorodna naslijeđa, Kinezi zato jer su otkrili novu strast u kojoj uživaju nepcima.

Posljednjih godina poznat je jak apetit imućnih Kineza za luksuznim prozivodima zbog koje je velikim dijelom i izbjegnuta kriza među glavnim akterima na svjetskom tržištu luxurya.

Pitanje je samo kako će tko i u kojoj mjeri iskoristiti potencijale kineskog privrednog čuda.

Francuzi su to, unatoč tu i tamo nekom ksenofobnom ispadu, znali prepoznati i iskoristiti.

Zato se javno nitko nije ni bunio kada se danima prostirao crveni tepih pred kineskim predsjednikom u posjetu službenom Parizu.

Kinezi su kroz ljubav prema vinu u svoju istočnjačku kulturu prigrlili djelić zapadnjačke filozofije koja bi se mogla sažeti riječima francuskog renesansnog prozaika Rabelaisa «vino je vrhunac civilizacije».