Naslovnica » Novosti » Priča o požeškom kitnkezu –...

Muzej u loncu: Sir od dunja obitelji Kindl

Priča o požeškom kitnkezu – žutom mirišljavom zlatu od dunja

Nekada nije bilo niti jedne domaćice koja nije znala praviti kitnkez ili sir od dunja. Ova poslastica boje jeseni, oblika maštovitih kalupa, koja se onako slatka jela u malim dozama, može stajati godinama. Dobra je kao samostalna slastica, dodatak kolačima, a narezana na komadiće i uvaljana u kristal šećer mnogo je zdravija inačica gumenih bombona.

Quittenkäse – kitnkes/kitnkez ili sir od dunje, kako mu ime da naslutiti, nije samo austrougarska izmišljotina.

Ovu su slasticu kao kotonjadu preuzeli Dubrovčani i Dalmatinci od Talijana, dok ju Španjolci obožavaju pod nazivom membrilo.

Zar je onda čudno što je marmelada dobila ime od portugalskoj riječi marmelo ili dunja?

Nekada prije, s naznakom prvih maglovitih jutara, otpalog lišća po umornoj travi i tek dozrelih dunja, dvorišta su mirisala na pripremanje domaće zimnice.

U ta vremena nije bilo niti jedne domaćice koja nije znala praviti kitnkez ili sir od dunja.

Ova poslastica boje jeseni, oblika maštovitih kalupa, koja se onako slatka jela u malim dozama, može stajati godinama.

Sir od dunja u osnovi su skuhane propasirane dunje, zaslađene šećerom, aromatizirane limunom, uz dodatak ili ne, sjeckanih oraha

Dobra je kao samostalna slastica, dodatak kolačima, a narezana na komadiće i uvaljana u kristal šećer mnogo je zdravija inačica gumenih bombona.

I zato se s razlogom pitamo zašto se ova slastica danas izobičajila?

U potrazi za zaboravljenim jelima požeški Muzej u loncu donio je zanimljivu priču o kitnkezu.

Kindlova trgovina delikatesa

U uglaonici glavnog požeškog trga, nasuprot najstarije barokne zgrade muzeja, podno stana obitelji Kraljević i odmah pokraj njihove apoteke, još početkom 20. stoljeća, Viktor Kindl je otvorio trgovinu delikatesa.

Kako je Kindl uz trgovinu imao i mali lokal, njegove su reklame pozivale i na domaće gablece, požeško vino, špricere i pivo.

Trgovine nisu bile samo mjesto gdje ste za novce ili na tekicu mogli dobiti sve što trebate u bilo koje doba dana, pa čak i nedjeljom.

Za razliku od današnjih bezličnih trgovačkih centara, nekada su te male prostorije, do stropa načičkane robom, bile mjesto cjenkanja, viđenja, druženja, saznavanja gradskih novosti, zabave, pa i ogovaranja.

E, baš jednu takvu trgovinu od 1909. godine, pa sve do kraja Drugog svjetskog rata imao je Viktor Kindl, zvani Vićo, omiljeni trgovac, vinogradar i Požežanima dobro znani pajdaš.

Marija Kindl, supruga Željka Kindla, unuka Viktora Viće Kindla (i majka pjevačice Ivane Kindl) danas s velikom ljubavi istražuje i sabire detalje povijesti obitelji Kindl, pa se nije puno ustručavala uhvatiti ukoštac sa zamolbom Muzeja u loncu da napravi kitnkez, popudbinu predaka svoje obitelji.

Mirisi zimnica naših prabaka

Žuto mirišljavo zlato zasjalo je tako na inzistiranje entuzijasta iz požeškog Muzeja u loncu ovih dana u domu Kindlovih, vraćajući mirise zimnica prabaka.

I opet, kako jednostavna, a kako originalna zimska poslastica – skuhane propasirane dunje, zaslađene šećerom, aromatizirane limunom, uz dodatak ili ne, sjeckanih oraha.

Sve je to nekako povezano i stisnuto samo od sebe, tvoreći – meku i kompaktnu, podatnu i slatku dunjastu smjesu, koja, što se duže suši, to je sve bolja.

I dok se jeseni sjećamo samo po preostalim staklenkama zimnice u smočnici, nestrpljivi proljeća već zimu tjeramo s maškarama.

Ipak, ne čekajte slijedeću sezonu dunja, pokušajte, barem za probu od onih preostalih s ormara napraviti ovu zanimljivu poslasticu.

Ne znate li recept, potražite ga ovdje.

Priredio: I.Zidar, Foto: Muzej u loncu

Integralni tekst o kitnkezu Kindlovih pročitajte na stranicama Muzeja u loncu.