Naslovnica » Novosti » Šest slatkih svjetskih čuda u izboru...

Upoznajte ponajbolje svjetske slastice

Šest slatkih svjetskih čuda u izboru Lonely Planeta

Većina svjetskih turističkih odredišta može se pohvaliti barem jednom tradicionalnom slasticom, stoga je nemoguće nabrojati sve kolače koje vežemo uz određene krajeve.

Ovom prilikom predstavljamo šest slastica po izboru internetske stranice Lonely Planet, specijalizirane za svjetsku turističku ponudu, koje je vrijedno kušati zateknete li se na nekoj od navedenih lokacija.

Lokum u Istanbulu

Ali Muhiddin Haci Bekkir bio je najpoznatiji otomanski proizvođač lokuma.

Njegova priča započinje 1777. kada se doselio u Istanbul i otvorio trgovinu u sadašnjem Starome gradu.

Tamo je spravljao izvrsnu šećernu kuhanu slasticu, sjajne dragulje znane kao lokum (ili Turkish Delight).

Danas, Bekkirovu tradiciju nastavlja njegova obitelj koja je znatno proširila poslovanje tvrtke koja nosi naziv svoga osnivača.

Lokum, zapakiran u ukrasne kutije, čini sjajan poklon koji možete ponijeti sa sobom na povratku kući i njime razveseliti rodbinu i prijatelje.

Kolač od sira u New Yorku

Iako se kolač od sira u Europi konzumira od 15. stoljeća, Njujorčani su ga učinili „svojim“ proslavivši vlastitu inačicu ove slastice.

Recept iz 1940-ih s kremastim sirom, vrhnjem, daškom vanilije i koricom od keksa bio je veoma popularan, a besmrtnim ga je učinio restoran Lindy’s kojega je 1921. otvorio Leo Lindermann.

Restoran Junior’s, pokrenut 1929. pripravlja vlastitu varijantu cheesecakea s koricom od graham-krekera.

Sladoled u Firenci

U vrijeme renesanse dva su kuhara započela slavnu povijest talijanskog sladoleda.

Bili su to Ruggeri, peradar koji je postao slavan u kulinarskome svijetu zahvaljujući sorbetu koji je spravio za Catarinu Medici te Bernardo Buontalenti, poznati arhitekt koji je stvorio smrznutu slasticu na bazi voća i zabaglionea, deserta spravljenog od tučenih žumanjaka, šećera i slatkog vina.

Oba se smatraju začetnicima talijanske sladoledne kulture.

U Firenci danas postoji zdravo rivalstvo među lokalnim proizvođačima sladoleda koji se natječu u tome tko će pripremiti najukusniji i najkremastiji ručno rađeni sladoled.

Eksperti Lonely Planeta preporučuju slastičarnice Gelateria dei Neri, Gelateria Vivoli i Grom.

Gula Melaka u Melaki
Pripravljen od palmine škrobi, palmina šećera i kokosova mlijeka ovaj se desert rijetko poslužuje izvan doma.

Iako gula melaka zapravo označava palmin šećer, zbog toga što taj sastojak igra toliko bitnu ulogu u pripremi ove slastice često se i sama naziva po njemu, iako je znana i kao Sago Gula Melaka.

Možete ju pronaći u nekolicini malezijskih restorana, a, ukoliko nađete potrebne sastojke, možete ju pripraviti i kod kuće.

Briselski vafli u Ghentu

Jednostavan način za raspoznavanje turista od lokalnog stanovništva jest način na koji naručuju vafle.

Domaće stanovništvo ne jede vafle s tučenim vrhnjem, čokoladom ili sličnim nadjevima (osim ponekad s voćem).

Pravi briselski vafli, četvrtasti i s dvadeset rupa, obično konzumirani u čajanama ili pivnicama, tradicionalno se mažu maslacem i sipaju šećerom u prahu.

Lonely Planet preporučuje pivnicu Etablissement Max u kojoj možete kušati vafle spravljene u 120 godina starim željeznim kalupima.

Pastel de Nata u Lisabonu

U srednjemu vijeku, portugalski redovnici i časne sestre pripremali su i prodavali slastice poznate kao doces conventuais, doslovno, samostanske slastice.

Najpoznatija među njima je pastel de nata, kremasta mini-pita spravljena s jajima.

Prema predaji, časne su sestre koristile bjelance za učvršćivanje svojih halja, a žumanjke iskorištavale za kolače.

Od 1837. godine, slastičarnica Antiga Confeitaria de Belém, nudi svojim gostima pastéis de belém, pečena gnijezda od tijesta napunjena slatkom kremom od jaja i mlijeka i posipanih cimetom.

Martina Blečić / foto: Lonely Planet

Vezane vijesti