Jednostavna jela koja su slavila Uskrs cijelu godinu

Suvara i bilduda – stare slavonske slastice za koje nije čuo ni Google

suvara_4

U ovo predblagdansko vrijeme posvetit ćemo se dvama jednostavnim jelima bake Zlate iz Jakšića, koja na prvi pogled i nemaju veze s korizmom i Uskrsom, a koja nam predstavlja Muzej u loncu.

Dok se suvara pravila, onako baš u nuždi, kako bi se prevarila glad i potreba za slatkim, bilduda se zbog svojih, za siromašnog seljaka rastrošnih sastojaka (4 jaja i 4 dcl kajmaka!), pravila kao svečani kolač, obično nedjeljom, a ponekad i Uskrsom.

Četrdeset, što posnih, što nemrsnih dana polako prolazi, ljudi broje dane do Uskrsa i trenutka kada će za stolom konačno blagovati obilno i mesno, blagoslovljeno i posvećeno.

Mnoga od posnih jela Požeštine našim su kazivačima dobro poznata jer su se posebice u selima, potpomognuta nestašicom i neimaštinom, pripremala i izvan korizme sve do iza Drugog svjetskog rata.

Prazan stomak grijale su zafrigane, grahove ili krumpirove čorbe, jalovice, kiselice i čorbe s trgancima ili jabučicama.

Skromna jela svakodnevne korizme

U gradu naviklom na jake govedske i kokošje juhe zvali su ih falš juhama, dakle onima koje i nisu prave jer u njima nema mesa.

Nemoguće je nabrojati sve one nazive pod kojima se krije mnoštvo varijanti skromnih jela od još skromnijih namirnica, iskovanih i osmišljenih u svakodnevnoj korizmi seljaka Požeštine, i požeških nadničara i radnika.

Kada slušamo baku Zlatu Vučetić koja je cijeli svoj život proživjela u Jakšiću, selu iza velikoga zavoja kojim se Požežani penju kada idu za Našice ili Osijek, moramo zaključiti da ova teška vremena, kojima nam prijeti planetarna ekonomija, nisu ni blizu onima koje je ona prošla.

Barem u jelu.

I dok god se mi za vrijeme korizme pokajnički odričemo svoje loše navike, skrivene u omiljenim kolačima, slatkišima, kavi, cigaretama ili alkoholu, nestrpljivo čekajući već jednom taj Uskrs, ne bi li se što skorije i još neumjerenije vratili našim porocima, Bogu hvala, daleko smo od odricanja bake Zlate.

Njezina majka, inače Primorka doseljena u Slavoniju u potrazi za boljim životom, trudila se svojoj obitelji barem nedjeljama tijekom godine priuštiti pravu čorbu, čorbu od suhoga mesa.

Suho meso za tjedan dana

Ali nemojte misliti da se bacala prva voda u kojoj se kuhao komadićak suhog mesa!

Procijeđena, s malo kakve tarane, bez obzira na svoju učestalost, bila je pravo veselje!

Tjedna se prehrana krpala s jelima od brašna, krumpira, oskudnog povrća poput lista ‘kravske’ repe za varivo, ili njena korijena za kiseljene.

Mesni četvrtak i nedjelja bili su dani u kojima se uvijek iznova trebalo veseliti kupusu i onom istom suhom mesu koje je zamastilo nedjeljnu čorbu.

S razlikom što je četvrtkom bilo više slanine, a manje mesa, jer se od tri praseta za smok dio šunki prodavao kako bi se mogli kupiti novi prasci.

Bilo je to vrijeme kada su se od najjednostavnijeg tijesta, ištekanog različitim modlama i umočenog u toplu vodu i šećer, pravili svatovski kolači ‘svakakvih formi’, kada su se za kirvaje u pohanju spajala dva mršava bataka koja su glumila batak sa zabatkom da se kuća ne osramoti, kada su se umjesto kupovne cikorije u pećnici pekle tanke ploške šećerne repe i tucale u avanu za svagdanju bijelu kavu.

Ni gladni ni siti

Jer nekada, za razliku od danas kada se brinemo da ćemo ostati gladni, a još uvijek  bezbožno bacamo hranu, nije se odricalo samo ničega radi nečega, nego svega, radi svačega.

A, znate li onaj osjećaj kad ste ni gladni ni siti i imate neodoljivu potrebu za, recimo, slatkim?

E, baš iz te potrebe nastala su zanimljiva jela koja ne bismo mogli nazvati ni kolačima a još manje poslasticama, a zapravo su bila baš to.

I dalje, možete li zamisliti kruh namazan svinjskom mašćom, pa umjesto solju i mljevenom crvenom paprikom, posut kristal šećerom!?

Da, na tom je tragu cijeli niz jednostavnih jela kojima se nadopunjavao mršavi ručak ili se uz čaj od sušenih šljiva i jabuka lakše dočekivala lagana večera.

To je suvara od pola germe, malo brašna, masti i šećera, to je i krumpirov kolač – zapečene kockice krumpirovog tijesta sa šljivovim pekmezom u pećnici, babe ili siromahi, čije ime samo da naslutiti da se radi o siromaškoj varijanti, recimo krafni.

Podmutiti žumanjci s brašnom, germom i malo mlika, vade se kaš’kom, da budu ‘fajn vel’ki, pa se prže u vrućoj masti‘, priča baka Zlata na tvrdoj slavonskoj ikavici, dok nama rastu zazubice.

I tako, dok dalje prebiremo po njenom sjećanju lakomo bilježeći sva ta jednostavna i zahvalna jela, na trenutak nam izranja novi trag za istraživanje njihova utjecaja i porijekla u Požeštini.

Bilduda!

Tako poznato jelo, za čiji naziv ne znamo ni mi, ali bome ni sveznajući Google!

A zapravo, radi se o suvrstici općepoznate slavonske poslastice bazlamače, u sjeverozapadnim krajevima Hrvatske znane kao zlevanka, o kojoj imamo razloga još itekako razgovarati u nekoj od budućih priča Muzeja u loncu.

Zanimljivo je kako je i u materijalnoj i u nematerijalnoj tradicijskoj baštini, posebice kad je riječ o jelu, uzbudljivo strpljivo skalpelski ljuštiti slojeve utjecaja vremena i ljudi sve dok nam ne zablista prošlost u svojoj punini, jasnoći, svrhovitosti i opravdanju!

Sjeća se živo baka Zlata da se usred Jakšića, gdje kuca srce Požeštine i Slavonije, najela maminih primorskih frita, krvavica s kukuruznim brašnom i uskršnje pince.

Veliki dio tih jela iz djetinjstva koje nitko drugi nije pravio pao je u zaborav pa iako se udala za Ličana iz Kosinja koji je i sam došao u Slavoniju za sitijim životom, prevladala su nekako ona jela koja je pripremalo starosjedilačko susjedstvo.

I dok se suvara pravila, onako baš u nuždi, kako bi se prevario stomak i potreba za slatkim, bilduda se zbog svojih, za siromašnog seljaka rastrošnih sastojaka (4 jaja i 4 dcl kajmaka!), pravila kao svečani kolač obično nedjeljom, a ponekad i Uskrsom.

Tekst i foto: Muzej u loncu

(Cijelu reportažu o požeškoj suvari i bildudi možete pročitati na stranicama Muzeja u loncu)

You can use these tags: <a href="" title=""> <abbr title=""> <acronym title=""> <b> <blockquote cite=""> <cite> <code> <del datetime=""> <em> <i> <q cite=""> <strike> <strong>

Vezane vijesti

ulje s bosiljkom glavna

Ulje s bosiljkom

Ulje s bosiljkom je odličan začin za jela od rajčica i sve ostalo povrće, kao i za ribu ili piletinu. Nije samo ukusno nego i izgleda efe…

Miniature-Food-Sculpture16

Hrana koja vas ostavlja bez...

Samo vam se čini da je pred vama slastan zalogaj, jer ako malo bolje pogledate vidjet ćete da je riječ o minijaturama. Ne samo to, riječ…

muzej u loncu u zupanji

Izložba 'Baš se nekad dobro...

Županjcima su predstavljena tradicijska jela poput čorbe kiselice, preko požeških fakina, pa sve do mini vinogradarskih ćevapa…

kitnkez muzej u loncu

Priča o požeškom kitnkezu...

Nekada nije bilo niti jedne domaćice koja nije znala praviti kitnkez ili sir od dunja. Ova poslastica boje jeseni, oblika maštovitih k…