Iz Plavog podruma: Branimir Cebalo, Grk 2011

Cebalov Grk kao da je stvoren za oboritu ribu sa žara

daniela1-mm

Piše: Daniela Kramarić

Strukturalno gledano, u gabaritima, vino je gorostas.

Ali, upravo uravnotežen odnos svježine, koja se inače rijetko sreće u dalmatinskim bijelim vinima i topline, čini ga iznimno elegantnim, podatnim i samo prividno nježnim.

Divno je imati prijatelje.

Uz to su i putnici, iskusnog i razmaženog nepca.

Popodne je započelo upravo idilično.

Uz sinjski pršut i sir (blagi, kravlji), soparnik iz Poljica i „Majin“ Grk.

Zapravo Maja nam je bila treća sreća.

Start smo odradili s novim Tomčevim pjenušcem iz amfore, ali brut nature.

Bazno vino iz amfore, polovica chardonnaya, a ostatak su lokalne plešivičke sorte, ide na „šampanjizaciju“.

Klasično drugo vrenje u boci, ali bez dosagea.

Dakle riječ je o dvostruko ekstremnom pjenušcu, doista ne znam da li itko drugi proizvodi klasične pjenušce na bazi vina iz amfora, ali i bez kozmetičkog dodavanja barem malo šećera.

Klasični Tomčevi pjenušci najkvalitetniji su i meni najdraži u Hrvata, ali Amfora pjenušac jednostavno nije moja vjera.

Nisam orange tip.

Arome, dvostrukom njegom na kvascima, nisu doživjele značajniju nadogradnju, a poprilično mu je dojmljiva i gorčina u retrookusu.

Vjerujem da bih ga u zimi doživjela drugačije, ali + 40 u hladu ne trpi bilo kakav kompromis.

Pošip Mlačice 2011, tipično je ambijentalno vino, ali ne i vino putnik, poput Majinog Grka.

Proizvovođač: Branimir Cebalo

Porijeklo: Lumbarda, Korčula

Sorta: grk

Temperatura serviranja: 12۫C

Čaša: klasična degustacijska

Dekantirati: ne

Trajnost: piti

Odnos cijene i kvalitete: odličan (5)

Cijena: 120,00 kn

Ocjena: 4,5/6

Taj famozni Grk, s kamenim lukom na etiketi, svi nazivaju Majinim, a Maje na etiketi službeno nigdje.

Branimir je suprug.

Grk je iznimno zanimljiva sorta.

Tlo za uzgoj grka pjeskovitog je karaktera te se samu lozu grka kao jednospolnu sortu redovito sadi u kombinaciji sa sortom plavcem malim radi oprašivanja.

Grk je zapravo Grkinja.

Zbog nepotpune oplodnje na zrelom grozdu grka ima velikih oplođenih bobica i manjih neoplođenih.

Te manje bobice daju vinu tipičnu, finu gorkoću, ali i svježinu jer je u njima više kiselina nego u velikima.

Filoksera je krajem 19. i početkom 20. st poharala Europu i Dalmaciju, ali jedino u pjeskovitom lumbardskom tlu grk je opstao na originalnim podlogama jer pijesak ne odgovara trsnoj uši.

I do dana današnjeg sačuvali su originalni okus vina.

Grk je danas posađen na oko 45 hektara u okolici Lumbarde.

Nekad je bio među vodećim bijelim sortama južne Dalmacije.

U Smokvici na Korčuli bilo ga je više nego u Lumbardi, a uzgajali su ga na Visu i Braču te u Konavlima.

Danas ga malo ima još na Pelješcu, a u posljednje vrijeme ponešto se sadi u zadarskom zaleđu.
Lumbarda mu je ipak obećana zemlja.

Birin Grk za moj gušt je malo rustikalan.

Ima mineralnost, slanost i svježinu, ali ne i finoću i eleganciju.

Majin Grk, službeno Cebalo „Grk 2011“, ali oprez, jer  Cebala ima više.

Mala digresija, i Grk 2011 Bartula Cebala, doista ima šarma.

Mesnat je i ekstraktan, ali za moj gušt, traži se onaj sa kamenim lukom.

Majin.

U bouquetu je vino, posve očekivano,  mediteransko do bola.

Tradicionalni macerirani grk imao je paklenu težinu i toplinu, ali ovaj današnji je upravo „mljac“.

Na prvom nosu pikantan i mineralan.

Na drugom sa finim notama prsušenog poljskog cvijeća, sijena, ali i suhih marelica.

Strukturalno gledano, u gabaritima, vino je gorostas.

Ali, upravo uravnotežen odnos svježine, koja se inače rijetko sreće u dalmatinskim bijelim vinima i topline, čini ga iznimno elegantnim, podatnim i samo prividno nježnim.

Pikantnost mu se provlači svim porama, a ugodno gricne i u retrookusu.

Divno, k’o da sam bila na godišnjem.

Doista, lijepo vino.

Za oboritu ribu sa žara upravo rođen.

Živjeli!

autor: Daniela Kramarić

You can use these tags: <a href="" title=""> <abbr title=""> <acronym title=""> <b> <blockquote cite=""> <cite> <code> <del datetime=""> <em> <i> <q cite=""> <strike> <strong>