Iz Plavog podruma: Branimir Cebalo, Grk 2011
Cebalov Grk kao da je stvoren za oboritu ribu sa žara
Piše: Daniela Kramarić
Strukturalno gledano, u gabaritima, vino je gorostas.
Ali, upravo uravnotežen odnos svježine, koja se inače rijetko sreće u dalmatinskim bijelim vinima i topline, čini ga iznimno elegantnim, podatnim i samo prividno nježnim.
Divno je imati prijatelje.
Uz to su i putnici, iskusnog i razmaženog nepca.
Popodne je započelo upravo idilično.
Uz sinjski pršut i sir (blagi, kravlji), soparnik iz Poljica i „Majin“ Grk.
Zapravo Maja nam je bila treća sreća.
Start smo odradili s novim Tomčevim pjenušcem iz amfore, ali brut nature.
Bazno vino iz amfore, polovica chardonnaya, a ostatak su lokalne plešivičke sorte, ide na „šampanjizaciju“.
Klasično drugo vrenje u boci, ali bez dosagea.
Dakle riječ je o dvostruko ekstremnom pjenušcu, doista ne znam da li itko drugi proizvodi klasične pjenušce na bazi vina iz amfora, ali i bez kozmetičkog dodavanja barem malo šećera.
Klasični Tomčevi pjenušci najkvalitetniji su i meni najdraži u Hrvata, ali Amfora pjenušac jednostavno nije moja vjera.
Nisam orange tip.
Arome, dvostrukom njegom na kvascima, nisu doživjele značajniju nadogradnju, a poprilično mu je dojmljiva i gorčina u retrookusu.
Vjerujem da bih ga u zimi doživjela drugačije, ali + 40 u hladu ne trpi bilo kakav kompromis.
Pošip Mlačice 2011, tipično je ambijentalno vino, ali ne i vino putnik, poput Majinog Grka.
Proizvovođač: Branimir Cebalo
Porijeklo: Lumbarda, Korčula
Sorta: grk
Temperatura serviranja: 12۫C
Čaša: klasična degustacijska
Dekantirati: ne
Trajnost: piti
Odnos cijene i kvalitete: odličan (5)
Cijena: 120,00 kn
Ocjena: 4,5/6
Taj famozni Grk, s kamenim lukom na etiketi, svi nazivaju Majinim, a Maje na etiketi službeno nigdje.
Branimir je suprug.
Grk je iznimno zanimljiva sorta.
Tlo za uzgoj grka pjeskovitog je karaktera te se samu lozu grka kao jednospolnu sortu redovito sadi u kombinaciji sa sortom plavcem malim radi oprašivanja.
Grk je zapravo Grkinja.
Zbog nepotpune oplodnje na zrelom grozdu grka ima velikih oplođenih bobica i manjih neoplođenih.
Te manje bobice daju vinu tipičnu, finu gorkoću, ali i svježinu jer je u njima više kiselina nego u velikima.
Filoksera je krajem 19. i početkom 20. st poharala Europu i Dalmaciju, ali jedino u pjeskovitom lumbardskom tlu grk je opstao na originalnim podlogama jer pijesak ne odgovara trsnoj uši.
I do dana današnjeg sačuvali su originalni okus vina.
Grk je danas posađen na oko 45 hektara u okolici Lumbarde.
Nekad je bio među vodećim bijelim sortama južne Dalmacije.
U Smokvici na Korčuli bilo ga je više nego u Lumbardi, a uzgajali su ga na Visu i Braču te u Konavlima.
Danas ga malo ima još na Pelješcu, a u posljednje vrijeme ponešto se sadi u zadarskom zaleđu.
Lumbarda mu je ipak obećana zemlja.
Birin Grk za moj gušt je malo rustikalan.
Ima mineralnost, slanost i svježinu, ali ne i finoću i eleganciju.
Majin Grk, službeno Cebalo „Grk 2011“, ali oprez, jer Cebala ima više.
Mala digresija, i Grk 2011 Bartula Cebala, doista ima šarma.
Mesnat je i ekstraktan, ali za moj gušt, traži se onaj sa kamenim lukom.
Majin.
U bouquetu je vino, posve očekivano, mediteransko do bola.
Tradicionalni macerirani grk imao je paklenu težinu i toplinu, ali ovaj današnji je upravo „mljac“.
Na prvom nosu pikantan i mineralan.
Na drugom sa finim notama prsušenog poljskog cvijeća, sijena, ali i suhih marelica.
Strukturalno gledano, u gabaritima, vino je gorostas.
Ali, upravo uravnotežen odnos svježine, koja se inače rijetko sreće u dalmatinskim bijelim vinima i topline, čini ga iznimno elegantnim, podatnim i samo prividno nježnim.
Pikantnost mu se provlači svim porama, a ugodno gricne i u retrookusu.
Divno, k’o da sam bila na godišnjem.
Doista, lijepo vino.
Za oboritu ribu sa žara upravo rođen.
Živjeli!
autor: Daniela Kramarić
