Iz plavog podruma: Clai, Ottocento 2011 crni

Crni Ottocento 2011 je siromašni rođak koji živi američki san

daniela1-mm

Piše: Daniela Kramarić

Crni Ottocento je, prije bih mogla reći „cugino povero“, negoli mlađi brat kultnog Brombonera, ali da se razumijemo, ta uloga mu apsolutno savršeno stoji, a osim toga – „Ottocento crni 2011“, po meni, je najbolji dosad!

Claiev novi „Ottocento crni 2011“ prava je bomba!

Kušala sam ga pretpremijerno, zajedno s Baretićem, ima tome nekoliko mjeseci i otprve mi se užasno svidio, ali ovih još nekoliko mjeseci njege u boci još ga je dodatno profinilo i zaokružilo.

Crni Ottocento je, prije bih mogla reći „cugino povero“, negoli mlađi brat kultnog Brombonera, ali da se razumijemo, ta uloga mu apsolutno savršeno stoji.

Naime, Brombonero je refošk, a proizvodi se samo u top godištima.

I maksimalno izražava autohtonost i teritorijalnost.

Proizvovođač:Vesna & Giorgio Clai

Vino: Ottocento crni 2011

Porijeklo:Vinogorje zapadna Istra

Sorta: merlot, refošk, teran, cabernet

Temperatura serviranja: 16-18°C

Čaša:bordoška

Dekantirati:ne

Trajnost: piti ili čuvati

Odnos cijene i kvalitete:odličan (5)

Cijena: 160,00 kn

Ocjena:5/6

U prosječnim godištima, koja ne zadovoljavaju visoke Claieve kriterije, refošk, inače namijenjen isključivo Bromboneru, zapravo dominira u Ottocentu.

Što nipošto nije loše, ali Ottocentu dijametralno mijenja stil.

Jer u dobrim godištima, baza za crni Ottocento je merlot uz manji dodatak refoška, terana i caberneta, a u prosječnim se bazira na refošku.

Sad sam stvarno otkrila toplu vodu, ali za oba vina, doslovce obožavam izvrsna godišta!

U njima je Brombonero rasan, klasan i teritorijalan, a Ottocento bombastično elegantan i internacionalan.

Clai za sve ima vrlo logična objašnjenja, kada sam ga upitala: „Zašto toliko sorti?“ „Zato jer je Istra zemlja vina.“, reći će naš istrijanski superstar.

„Ottocento crni 2011“, po meni, je najbolji dosad!

Na tragu je mesnate i beskrajno šarmantne 2009., ali puno moćniji i elegantniji. Ogroman iskorak u izričaju!

Pristupila sam mu s neskrivenim veseljem.

Nisam ga dekantirala, čisto da vidim kako se razvija i da li mu je taj tretman, u ovoj ranoj fazi, uopće potreban.

Nečujno pada u čašu.

Gust je, neproziran i taman.

Boje tinte.

Gustim filmom oblaže stijenke čaše.

Tek nakon nekoliko sekundi gusti lukovi se počnu spuštati.

Toliko je pun, ekstraktan, ali i topao!

Claiu se stilski čini upravo francuski.

Meni je prva asocijacija, na prvi nos, ipak bila Toskana!

Ne, ne u stilu autohtonog sangiovesea, već bombastičnih, mesnatih, ekstraktnih supertoskanaca, zapravo Maremme, koji bez obzira na sorte uz obvezatne note tinte, katrana i ljubica, progovaraju i iznimnom mineralnošću.

Takav je i ovaj naš Ottocento crni 2011.

Ok, ima tu puno i „francuskog“.

U nosu: elegantnog i samosvjesnog nastupa, a u ustima: zaokruženog i ispoliranog stila. Upravo uglađenog!

Vino iznimnog autoriteta, svjesno svoje snage, koje silu nikada ne demonstrira.

U ovoj mladenačkoj fazi, ja ga doista ne bih dekantirala.

Odmah se otvara i pokazuje sve najbolje od sebe.

Ima jednu kratkotrajnu fazu u bouququetu kada postaje lagano vaniliziran, što na svu sreću kratko traje, pa ponovno ustupa mjesto, tinti, mineralima, ljubičicama, zrelim kupinama i crnim ribizlima, ali i balzamično-začinskim notama.

Grubo mljeveni crni papar pecka nos, a zavodljivi slatki začini ga miluju. Rogač, cedrovina, klinčići, svega tu ima.

U ustima je ipak puno teritorijalniji negoli na nosu. Bez obzira što mu merlot daje sočnost, podatnost i teksturu, maksimalno oprezna svježina terana i refoška, ipak gricne i vodi do kraja.

Pikantnog i vrlo odlučnog!

Vina, kao i ljudi, ako su kvalitetni, ne mogu i ne žele pobjeći od svog porijekla.

„Cugino povero“ vive american dream!

Bravo za njega!

Živjeli!

autor: Daniela Kramarić

You can use these tags: <a href="" title=""> <abbr title=""> <acronym title=""> <b> <blockquote cite=""> <cite> <code> <del datetime=""> <em> <i> <q cite=""> <strike> <strong>