Iz Plavog podruma: Degrassi „Viognier 2011“

Degrassijev Viogner se uspješno udomaćio u Istri

daniela1-mm

Piše: Daniela Kramarić

Viognier je autohtona bijela sorta iz apelacije Condrieu sa desne obale sjeverne Rhone na koju se zakačio Degrassi budući da s malvazijom dijeli identičan svjetonazor

Degrassi i Krauthaker vole eksperimentirati.

Kod njih je i „najteže“ doći u podrum, jer ipak treba kušati sve te silne etikete. Ovisnici su o implementiranju internacionalnih i nama „novih“ sorti u naše podneblje. Kako onih više poznatih i rasprostranjenih po cijelom svijetu, tako i onih manje.

Nije nikakvo čudo da se Degrassi zakačio za viognier, budući da s malvazijom dijeli identičan svjetonazor.

Viognier je autohtona bijela sorta iz apelacije Condrieu sa desne obale sjeverne Rhone.

Sredinom osamdesetih, dakle ne tako davno, bila je zastupljena gotovo isključivo u dolini Rhone, a danas je poznata, prisutna i cijenjena na svim kontinentima zahvaljujući isključivo dobitnoj kombinaciji istančanog i mirisnog bouqueta i moćnog tijela.

Proizvovođač: Degrassi doo

Vino: Viognier 2011

Porijeklo: Savudrija, Istra

Sorta: viognier

Temperatura serviranja: 10-12°C

Čaša: klasična degustacijska

Dekantirati: ne

Trajnost: piti

Odnos cijene i kvalitete: odličan (5)

Cijena: 90,00 kn

Ocjena: 4 ½ čaše

Teksture, topline, šuga i šoštance joj ne nedostaje, eventualno malo svježine.

I naša malvazija je upravo takva.

Svi iskusni strani vinski znalci, kada kušaju Kozlovićevu Santa Luciju, k’o iz topa će ispaliti: viognier!

Cvjetno-voćni bouquet, ali jako zreloga žutog koštunjičavog voća, kakvog malvazija razvije isključivo u top godištima sa optimalno zrelim grožđem, tipičan je za viognier.

Kada se viognier optereti na lozi, daje, naravno poput svih ostalih sorti, banalna vina, a dosjetljivi francuski vinari dodat će viognieru mrvicu muškata.

Kompenzacija bez rezultata. Zvuči poznato?

Ne želim se zamarati njegovim potencijalom starenja, eventualnim ostatkom šećera i niskom svježinom, uzimam ga u svim njegovim plusevima. Kao iznimno potentno, mirisno i nadasve elegantno bijelo vino.

Rijetke su sorte koje, poput viogniera, maestralno balansiraju između elegancije i moći.

Malo kalorija za puno gušta

Toplina u vinu (čitaj: alkoholi), kao i ekstrakt, znaju pružiti onaj varljivi dojam „slatkoće“.

To volim, malo kalorija, a puno gušta.

S iskrenim nestrpljenjem bacam se na kušanje.

Obično se ne opterećujem alkoholima, ali ipak bacim pogled: 14,3 vol%alk : respect!

U nosu prekrasan!

Zrele marelice i žute breskve u kombinaciji sa koricom limuna, cvjetovima akacije i mošusa sa blago pikantnim završetkom. I mrvicom mineralnosti.

Bouquet mu je postojan i stalan. Vino mi je u čaši već dobrih dvadesetak minuta i značajnijih pomaka nema.

Odmah u startu je fino iznijansiran i moćan, tako da me apsolutno ne zabrinjava što se boravkom na zraku više ne produbljuje, ali još više me veseli i fascinira njegova postojanost. Ne uzmiče ni milimetar s početnih pozicija.

U ustima je podatan, kremozan i mekan. Nema oštrih rubova, niti demonstracije sile. Varljivo „sladak“, a zapravo znalački suh, elegantan, punašan i harmonično zaokružen. „Sladak“ kroz visoke alkohole, visoki ekstrakt i kroz asocijajciju na zrele voćne arome, koje se protežu i u ustima.

Toplina se osjeti, ali nipošto ne dominira, budući da ju ekstrakt tako fino smiruje.

Ovo je idealno vino za kombinaciju kvarnerskog škampa i tartufa.

Imaginarne slatkoće niti mirisnosti ne nedostaje.

Viognier se udomaćio i u Istri.

Bravo Degrassi!

Živjeli!

autor: Daniela Kramarić

You can use these tags: <a href="" title=""> <abbr title=""> <acronym title=""> <b> <blockquote cite=""> <cite> <code> <del datetime=""> <em> <i> <q cite=""> <strike> <strong>