Iz Plavog podruma: Degrassi „Viognier 2011“
Degrassijev Viogner se uspješno udomaćio u Istri
Piše: Daniela Kramarić
Viognier je autohtona bijela sorta iz apelacije Condrieu sa desne obale sjeverne Rhone na koju se zakačio Degrassi budući da s malvazijom dijeli identičan svjetonazor
Degrassi i Krauthaker vole eksperimentirati.
Kod njih je i „najteže“ doći u podrum, jer ipak treba kušati sve te silne etikete. Ovisnici su o implementiranju internacionalnih i nama „novih“ sorti u naše podneblje. Kako onih više poznatih i rasprostranjenih po cijelom svijetu, tako i onih manje.
Nije nikakvo čudo da se Degrassi zakačio za viognier, budući da s malvazijom dijeli identičan svjetonazor.
Viognier je autohtona bijela sorta iz apelacije Condrieu sa desne obale sjeverne Rhone.
Sredinom osamdesetih, dakle ne tako davno, bila je zastupljena gotovo isključivo u dolini Rhone, a danas je poznata, prisutna i cijenjena na svim kontinentima zahvaljujući isključivo dobitnoj kombinaciji istančanog i mirisnog bouqueta i moćnog tijela.
Proizvovođač: Degrassi doo
Vino: Viognier 2011
Porijeklo: Savudrija, Istra
Sorta: viognier
Temperatura serviranja: 10-12°C
Čaša: klasična degustacijska
Dekantirati: ne
Trajnost: piti
Odnos cijene i kvalitete: odličan (5)
Cijena: 90,00 kn
Ocjena: 4 ½ čaše
Teksture, topline, šuga i šoštance joj ne nedostaje, eventualno malo svježine.
I naša malvazija je upravo takva.
Svi iskusni strani vinski znalci, kada kušaju Kozlovićevu Santa Luciju, k’o iz topa će ispaliti: viognier!
Cvjetno-voćni bouquet, ali jako zreloga žutog koštunjičavog voća, kakvog malvazija razvije isključivo u top godištima sa optimalno zrelim grožđem, tipičan je za viognier.
Kada se viognier optereti na lozi, daje, naravno poput svih ostalih sorti, banalna vina, a dosjetljivi francuski vinari dodat će viognieru mrvicu muškata.
Kompenzacija bez rezultata. Zvuči poznato?
Ne želim se zamarati njegovim potencijalom starenja, eventualnim ostatkom šećera i niskom svježinom, uzimam ga u svim njegovim plusevima. Kao iznimno potentno, mirisno i nadasve elegantno bijelo vino.
Rijetke su sorte koje, poput viogniera, maestralno balansiraju između elegancije i moći.
Malo kalorija za puno gušta
Toplina u vinu (čitaj: alkoholi), kao i ekstrakt, znaju pružiti onaj varljivi dojam „slatkoće“.
To volim, malo kalorija, a puno gušta.
S iskrenim nestrpljenjem bacam se na kušanje.
Obično se ne opterećujem alkoholima, ali ipak bacim pogled: 14,3 vol%alk : respect!
U nosu prekrasan!
Zrele marelice i žute breskve u kombinaciji sa koricom limuna, cvjetovima akacije i mošusa sa blago pikantnim završetkom. I mrvicom mineralnosti.
Bouquet mu je postojan i stalan. Vino mi je u čaši već dobrih dvadesetak minuta i značajnijih pomaka nema.
Odmah u startu je fino iznijansiran i moćan, tako da me apsolutno ne zabrinjava što se boravkom na zraku više ne produbljuje, ali još više me veseli i fascinira njegova postojanost. Ne uzmiče ni milimetar s početnih pozicija.
U ustima je podatan, kremozan i mekan. Nema oštrih rubova, niti demonstracije sile. Varljivo „sladak“, a zapravo znalački suh, elegantan, punašan i harmonično zaokružen. „Sladak“ kroz visoke alkohole, visoki ekstrakt i kroz asocijajciju na zrele voćne arome, koje se protežu i u ustima.
Toplina se osjeti, ali nipošto ne dominira, budući da ju ekstrakt tako fino smiruje.
Ovo je idealno vino za kombinaciju kvarnerskog škampa i tartufa.
Imaginarne slatkoće niti mirisnosti ne nedostaje.
Viognier se udomaćio i u Istri.
Bravo Degrassi!
Živjeli!
autor: Daniela Kramarić
