Iz Plavog podruma: Galić - Pinot crni 2010

Galićev novi crni pinot je šarmer s pokrićem

daniela1-mm

Piše: Daniela Kramarić

U berbi 2010. Galić je progovorio francuski – u nosu je voćan, malinasto- trešnjast, blago pikantan i ugodno zadimljen, a u ustima ispoliran, mekan i samo prividno nježan.

Kada govorimo o crnom pinotu u Hrvata, obično pomislimo na najpoznatiju crvenu sortu kutjevačkog kraja.

U posljednje vrijeme i Plešivica rastura, posebno Tomac sa fenomenalnim Crnim pinotom iz 2009.

Galić 2010. je novitet.

Realno, crni pinot, svuda u svijetu, vežemo isključivo uz kontinentalnu klimu, a burgundijski primjerci najcjenjeniji su i apsolutno najskuplji na zemaljskoj kugli.

Znalci obožavaju crni pinot. I ne mogu si pomoći.

Vinari su također njime opsjednuti. Iako je to jedna užasno komplicirana sorta koju je iznimno teško disciplinirati, kako u vinogradu, tako i u podrumu. Očito je preizazovna, ali prečesto nažalost s upitnim rezultatima.

Mene oduvijek užasno zanima.

Proizvovođač: Galić doo

Vino: Pinot crni 2010

Porijeklo: Kutjevačko vinogorje

Sorta: pinot crni

Temperatura serviranja: 16-18°C

Čaša: veliki tulipan

Dekantirati: ne

Trajnost: piti ili čuvati

Odnos cijene i kvalitete: vrlo dobar (4)

Cijena: 110,00 kn (boca 0,5 lit.)

Ocjena: 4/6

Posebno u Kutjevačkom kraju, gdje je tradicija duga, a stil još uvijek nedefiniran.

Svaki proizvođač svoju politiku vodi i teško da možemo govoriti o terroiru.

Galić se pojavio s berbom 2008. na tržištu i bio je istinski hit. Moćan, mesnat, sočan, zadimljen, topao i zapaljen, dakle apsolutno dijametralno suprotan od burgundijskog nježnog, trešnjasto-višnjastog, preciznog i mekanog modela, ali zato totalni „New world“.

Kalifornijski ili washingtonski primjerci bi mu se naklonili.

U berbi 2009. stil, u smislu tijela i ekstrakta je ostao, ali je u bouqetu više igrao na jednostavniju voćnost.

Aktualna berba 2010. opet je posve nova i drugačija.

Stilski se vraća tradicionalnom burgundijskom modelu.

Ako su cabernet sauvignonu zaštitini znak njegovi tanini, onda je većina crnih pinota mekana u okusu i providna u boji, usto i voćna, tako da ih je lako zavoljeti.

Zapravo je šarm njegov glavni adut!

Na tu kartu igra Galić u 2010.

Što se uostalom od jednog crnog pinota i očekuje.

Nitko u Hrvatskoj ni ne sanja da će naši crni pinoti, poput burgundijskih grand crua, tek nakon desetak godina odležavanja doći u top formu, već se od njih očekuje brzo i čisto veselje!

Bacam se na kušanje.

Boca elegantna, izdizajnirana, jako lijepa i što je najbitnije, znalačkom oku na kilometar prepoznatljiva.

Kapica aluminijska. Čep pluteni. Pristojne duljine.

Nisam ga dekantirala. A trebala sam. Ne zbog taloga, već zbog razvoja mirisa. Moja greška.

Tek natočen u čašu još je zatvoren u nosu i pomalo reduktivan.

Voćnost nikako da se probije. Ali nakon desetak minuta u tipičnoj čaši za crni pinot, velikom tulipanu, počinje pokazivati svoj pravi šarm i istinski karakter.

Zato vinima treba polako prići, upoznati ih i dozvoliti im da nas vode. Tek tada u njima možemo istinski uživati.

Kod crvenih vina tri su najbitnija faktora: odgovarajuća temperatura serviranja, čaša i odluka: da li dekantirati ili ne.

U berbi 2010. Galić je progovorio francuski.

U nosu je voćan, malinasto- trešnjast, blago pikantan i ugodno zadimljen.

U ustima ispoliran, mekan i samo prividno nježan. Svježina daje ritma. Šarmantna pikantnost u retrookusu stavlja točku na i.

Gutljaj izaziva drugi.

Uz brzi poslovni ručak: famozna bočica!

Dekantiranje obavezno.

Živjeli!

autor: Daniela Kramarić

You can use these tags: <a href="" title=""> <abbr title=""> <acronym title=""> <b> <blockquote cite=""> <cite> <code> <del datetime=""> <em> <i> <q cite=""> <strike> <strong>