Iz Plavog podruma: Galić - Pinot crni 2010
Galićev novi crni pinot je šarmer s pokrićem
Piše: Daniela Kramarić
U berbi 2010. Galić je progovorio francuski – u nosu je voćan, malinasto- trešnjast, blago pikantan i ugodno zadimljen, a u ustima ispoliran, mekan i samo prividno nježan.
Kada govorimo o crnom pinotu u Hrvata, obično pomislimo na najpoznatiju crvenu sortu kutjevačkog kraja.
U posljednje vrijeme i Plešivica rastura, posebno Tomac sa fenomenalnim Crnim pinotom iz 2009.
Galić 2010. je novitet.
Realno, crni pinot, svuda u svijetu, vežemo isključivo uz kontinentalnu klimu, a burgundijski primjerci najcjenjeniji su i apsolutno najskuplji na zemaljskoj kugli.
Znalci obožavaju crni pinot. I ne mogu si pomoći.
Vinari su također njime opsjednuti. Iako je to jedna užasno komplicirana sorta koju je iznimno teško disciplinirati, kako u vinogradu, tako i u podrumu. Očito je preizazovna, ali prečesto nažalost s upitnim rezultatima.
Mene oduvijek užasno zanima.
Proizvovođač: Galić doo
Vino: Pinot crni 2010
Porijeklo: Kutjevačko vinogorje
Sorta: pinot crni
Temperatura serviranja: 16-18°C
Čaša: veliki tulipan
Dekantirati: ne
Trajnost: piti ili čuvati
Odnos cijene i kvalitete: vrlo dobar (4)
Cijena: 110,00 kn (boca 0,5 lit.)
Ocjena: 4/6
Posebno u Kutjevačkom kraju, gdje je tradicija duga, a stil još uvijek nedefiniran.
Svaki proizvođač svoju politiku vodi i teško da možemo govoriti o terroiru.
Galić se pojavio s berbom 2008. na tržištu i bio je istinski hit. Moćan, mesnat, sočan, zadimljen, topao i zapaljen, dakle apsolutno dijametralno suprotan od burgundijskog nježnog, trešnjasto-višnjastog, preciznog i mekanog modela, ali zato totalni „New world“.
Kalifornijski ili washingtonski primjerci bi mu se naklonili.
U berbi 2009. stil, u smislu tijela i ekstrakta je ostao, ali je u bouqetu više igrao na jednostavniju voćnost.
Aktualna berba 2010. opet je posve nova i drugačija.
Stilski se vraća tradicionalnom burgundijskom modelu.
Ako su cabernet sauvignonu zaštitini znak njegovi tanini, onda je većina crnih pinota mekana u okusu i providna u boji, usto i voćna, tako da ih je lako zavoljeti.
Zapravo je šarm njegov glavni adut!
Na tu kartu igra Galić u 2010.
Što se uostalom od jednog crnog pinota i očekuje.
Nitko u Hrvatskoj ni ne sanja da će naši crni pinoti, poput burgundijskih grand crua, tek nakon desetak godina odležavanja doći u top formu, već se od njih očekuje brzo i čisto veselje!
Bacam se na kušanje.
Boca elegantna, izdizajnirana, jako lijepa i što je najbitnije, znalačkom oku na kilometar prepoznatljiva.
Kapica aluminijska. Čep pluteni. Pristojne duljine.
Nisam ga dekantirala. A trebala sam. Ne zbog taloga, već zbog razvoja mirisa. Moja greška.
Tek natočen u čašu još je zatvoren u nosu i pomalo reduktivan.
Voćnost nikako da se probije. Ali nakon desetak minuta u tipičnoj čaši za crni pinot, velikom tulipanu, počinje pokazivati svoj pravi šarm i istinski karakter.
Zato vinima treba polako prići, upoznati ih i dozvoliti im da nas vode. Tek tada u njima možemo istinski uživati.
Kod crvenih vina tri su najbitnija faktora: odgovarajuća temperatura serviranja, čaša i odluka: da li dekantirati ili ne.
U berbi 2010. Galić je progovorio francuski.
U nosu je voćan, malinasto- trešnjast, blago pikantan i ugodno zadimljen.
U ustima ispoliran, mekan i samo prividno nježan. Svježina daje ritma. Šarmantna pikantnost u retrookusu stavlja točku na i.
Gutljaj izaziva drugi.
Uz brzi poslovni ručak: famozna bočica!
Dekantiranje obavezno.
Živjeli!
autor: Daniela Kramarić
