Iz Plavog podruma - Krajančić, Pošip sur lie 2009.

Gotovo odlično vino s Korčule

daniela1-mm

Piše: Danijela Kramarić

Najteže je naslijediti izvrsnu berbu. Boriti se sa samim sobom još je teže. Krajančićev «Pošip Sur lie 2008» doista je kultno vino, a posljednjih nekoliko bočica, koje su mi preostale, doslovce dijelim na kapaljku. Iako je i njega tek sada puk’o zakašnjeli pubertet.

Naime, u drvetu odškolovana bijela vina rado u ranoj mladosti pokazuju da su pod utjecajem hrasta, pogotovo ako je riječ o baricima u prvom prolasku, a tek kasnije, odležavanjem u boci, njihova sortna osobnost sve više dolazi do izražaja.

Pošip doživljavaju kao teško vino, ali ovaj je fin i elegantan

Krajančićev Sur lie školuje se na kvascima u velikim i već korištenim hrastovim bačvama, pa bi samim time i utjecaj drveta na vino trebao biti slabiji. Njemu se tek sada, u fazi zrelosti, ne mogu reći krajnje zrelosti, jer ćemo ga popiti puno prije no što bi on do te faze uopće došao, pojavljuju snažne vanilizirane note. Na prvom nosu  bivaju uočljivije ukoliko je vino servirano u čaše užeg otvora. Bez brige, odmah se otvori i moćno mediteranski zamiriše. Kako samo on zna.

Berba 2009. nastavlja uspjeh 2008., na nosu je čak elegantnija, ali u ustima nema njenu snagu i izražajnost. Fizički je slabija. Još je možda prerano za reći, sigurno će se još zaokružiti u boci, ima tu još dosta babyšpekovskih nota, ali potencijal ove etikete uvijek me iznova očarava. «Autohtoni» dalmatinci će za njega na svu sreću reći da to nije «pravi» pošip. «Slažem se», pa neka sve ostane za nas «sa sjevera». Toliko je dobar, fin i elegantan.

Proizvovođač: Vinarija Krajančić

Vino: Pošip Sur lie 2009

Porijeklo: Čara, Vinogorje Korčula

Sorta: pošip

Temperatura serviranja: 12-14°C

Čaša: veća od degustacijske

Dekantirati: po želji

Trajnost: piti

Odnos cijene i kvalitete: odličan (5)

Cijena: 120,00 kn

Ocjena: 4,5/6

Pošip jest autohtona korčulanska sorta. Križanac bratkovine bijele i zlatarice blatske bijele. Pošip jest ujedno i prva naša bijela sorta sa zaštićenim geografskim porijeklom. Još davne 1967. godine. Pošip je oduvijek poseban i samo svoj. Često je praćen zlim duhovima prošlosti, budući da ga još uvijek mnogi doživljajvaju kao teško i naporno vino. Što je unatrag petnaestak godina doista i bio.

Danas živimo u vrijeme kada su mnoge malvazije snažnije, toplije i moćnije od većine pošipa. Ma sorta je divna, ali su joj vinogradari i vinari, gledano u globalu, još uvijek nedovoljno disciplinirani. Ovaj najmlađi Krajančićev Sur lie, što je francuski termin za vina odškolovana na kvascima, preciznije rečeno na odumrlim košuljicama kvasaca, kako bi se u ustima postigla punoća i kremoznost, što je inače burgundijski đir, izgleda baš ozbiljno i odraslo u čaši: sjajno, bistro, boje: nijansa između slamnato žute i zlatnožute.  Nos mu je autoritativan i iznimno fin. Iznenadila me cvjetnost mimoza na prvom nosu. Profinjenost mu daju orašasto-mineralne arome. Vuče i na chardonnay. Kako i ne bi, kad mi zamirišu med akacije, tostirani lješnjaci, zrele marelice i žute jabuke. Vuče i na sauvignon, budući da se jasno razabiru note lista pomidora i korice grejpa. To je kao kad se počne razglabati, na koga dijete liči. Pa, na sebe naravno! Tako je i Krajančićev Pošip Sur lie 2009 sav svoj.

U ustima drvo se osjeća posve plemenito i nenametljivo. Još mu treba vremena da se harmonizira u ustima. Neosporno je nježnije od prethodne berbe, što mu nipošto nije minus. Problem je, što se u ovoj svojoj ranoj životnoj fazi još nije posve spojio, pa unatoč primjetnoj svježini, djeluje pomalo papasto. Veliki palac gore! Živjeli!

 

autor: Danijela Kramarić

You can use these tags: <a href="" title=""> <abbr title=""> <acronym title=""> <b> <blockquote cite=""> <cite> <code> <del datetime=""> <em> <i> <q cite=""> <strike> <strong>