Iz Plavog podruma - Vedran Kiridžija, Dingač 2008.

Iskreno, snažno, iskonsko vino s Pelješca

daniela1-mm

Piše: Danijela Kramarić

Saborskim žargonom rečeno, odmah krećem s ispravkom «točnog» navoda. Da slučajno ne dođe do zabune.

Gospodin Vedran Kiridžija donio mi je na kušanje dvije boce: Dingač iz berbe 2007. i Dingač iz berbe 2008.. Samo vino iz berbe 2008. više me se dojmilo, tako da sam se za recenziju za njega odlučila, ali nisam željela fotkati bocu budući da joj je etiketa bila malo skršena, pa je kao «dvojnica» uletila berba 2007. Draga mi je ta Kiridžinijina prepoznatljiva bijela etiketa.

Njegova legendarna berba iz 1999. prvi je Dingač kojeg sam istinski zavoljela. Imao je snagu i unikatnu zavodljivost tropskog voća, toliko različitu od svih drugih. Kasnije sam ga, gotovo cijelo desetljeće, izgubila iz vida.

U posljednje vrijeme su Dingači općenito, barem na našem terenu, neopravdano izašli iz mode. Razloga je puno. Sami vinari su dosta inertni u nastupu, cjenovno su zaposjeli najvišu kategoriju hrvatskih vina, a usto ih posve neopravdano prati i «loš» glas da su to teška vina.

Pun pogodak je dekantirati ga barem sat vremena prije pijenja, kako bi se vino otvorilo, smekšalo, razmahalo i prodisalo.

Ma što god ta riječ značila. Jer npr. Claiev prekrasni crni Ottocento 2009 također broji respektabilnih 15,2 vol % alkohola i nikome ne pada na pamet da bi se to vino moglo okarakterizirati «teškim».

Kiridžijin Dingač vole pm-tradicionalisti. To je jedno iskreno, snažno, iskonsko, karizmatično i rustikalno vino. Dok će se modernisti radije prikloniti ušminkano-ispoliranom stilu npr. Korta Katarine. Kiridžijin Dingač općenito smatram za Vino-bombu!

Sorta: plavac mali

Vino: Dingač 2008

Temperatura serviranja: 16-18 °C

Proizvovođač:Vedran Kiridžija

Porijeklo: Potomje, Pelješac

Čaša: bordoška

Dekantirati: da, obavezno!!!

Trajnost: piti ili čuvati

Odnos cijene i kvalitete: vrlo dobar (4)

Cijena: 200,00 kn

Ocjena: 4,5/6

Pun pogodak je dekantirati ga barem sat vremena prije pijenja, kako bi se vino otvorilo, smekšalo, razmahalo i prodisalo. Čaše sam si pripremila bordoškog stila. Njih općenito smatram najobjektivnijima za kušanje svih crvenih vina.

Dingač iz 2008. pune je, neprozirne, ali pomalo mat rubinskocrvene boje, što je za tu mladu berbu prilično uznapredovala boja, koja pri rubovima poprima ciglaste nijanse. Ništa ne smeta što vizuelno djeluje starije. Mirno primičem čašu nosu. Obožavam te njegove note tropskog voća. Očito ta mikrolokacija Dingača daje uz sveprisutne note marmelade, ups. po novom EU rječniku, džema od šljiva, iako mi jako dobro znamo što je marmelada, a što džem, i note tropskog voća. Dosta je pikantan.

Začinske note tropskog voća iskaču iz čaše. Ni slatki začini ne zaostaju. Prozračivanjem postaje sve moćnije, katranastije i zadimljenije, ali istovremeno i elegantnije. Zrak mu jako dobro čini. Na prvi gutljaj prisutni  doživljaj početne svježine, brzo se gubi, a vino svakim gutljajem postaje mesnatije i slasnije. Ima jako dobru ravnotežu usprkos ogromnoj snazi i toplini. Pikantno oblaže nepce, a u retrooksu završava ugodno prašnjavo i čokoladasto.

Iskreno vino za snažne aficionade. Šminkeri-modernisti ostaju pri svom i preferiraju ispolirano-uglađen stil. U vinu, za razliku od nogometa, to su dvije popuno kompatibilne struje. Živjeli!

 

autor: Danijela Kramarić

You can use these tags: <a href="" title=""> <abbr title=""> <acronym title=""> <b> <blockquote cite=""> <cite> <code> <del datetime=""> <em> <i> <q cite=""> <strike> <strong>