Iz Plavog podruma: Krajančić, Pošip sur lie 2011

Krajančićev ‘retro’ pošip za mediteranske tradicionaliste

daniela1-mm

Piše: Daniela Kramarić

Miriše na more, mediteransku makiju, snažne su mu i orašaste note. E sada će pošip nostalgičari, na svu sreću u tragovima, doći na svoje.

Pošip bijeli autohtona je korčulanska sorta.

U Čari i Smokvici i dan danas ima najviše nasada.

Križanac bratkovine bijele i zlatarice blatske bijele.

Pošip je ujedno i prva naša bijela sorta sa zaštićenim geografskim porijeklom.

Još davne 1967. godine.

Oduvijek je poseban i samo svoj.

Često je praćen zlim duhovima prošlosti, budući da ga još uvijek mnogi doživljajvaju kao teško i naporno vino.

Velika je istina da od ultra-oksidiranih, turbo-maceriranih i maxi-alkoholiziranih vina, “onih“ od prije tridesetak godina, nije ostalo gotovo ništa.

Pošip je, bez konkurencije, bio i ostao najperspektivnija hrvatska bijela sorta.

Grgić, Stina, Korta Katarina, Čara, Plenković i Krajančić najistaknutiji su predstavnici tog novog vala. G

rgić je krenuo sa berbom 1993., a ja još uvijek pričam o «novom» valu, školovavši pošip u novim limousin baricima.

Bio je to revolucionaran korak, ali je nedvojbeno dokazao pošipovu sklonost ka hrastu.

Tek školovanjem u drvetu sav prirodan potencijal pošipa dolazi do izražaja.

Krajančićev sur lie, dakle školovan u baricima i njegovan na finom talogu kvasaca, čime se postižu sočnost i kremasta tekstura u ustima, pratim iz berbe u berbu.

Berba 2008. najdraža mi je do sada.

Naime 2006. i 2007. su, iako deklarirane kao suhe, imale granično «visoku» razinu rezidualnog šećera, pa mi se ta šarmantna punašnost na srednjem nepcu činila «too much».

Veliko bijelo vino mora biti ili suho do kosti ili slatko do boli.

Proizvovođač: Vinarija Krajančić

Vino: Pošip Sur lie 20011

Porijeklo: Čara, Vinogorje Korčula

Sorta: pošip

Temperatura serviranja: 12-14°C

Čaša: veća od degustacijske

Dekantirati: po želji

Trajnost: piti

Odnos cijene i kvalitete: odličan (5)

Cijena: 120,00 kn

Ocjena: 4/6

Sredina je za amatere.

Krajančić je u 2008. uspio maksimalno potencirati «Jadran» u svom vinu.

Vino je bilo dojmljive mineralnosti, sočnosti, ali i elegancije.

Drvo se, pogotovo u bijelom vinu, ne treba osjetiti poput parketa, već kroz miris dima, smole i trag vanilije.

Krajančić je uspio dobiti energiju, ali ne i suštinu drveta.

Berba 2009. nastavila je uspjeh 2008., na nosu je bila čak elegantnija, ali u ustima nije imala njenu snagu i izražajnost.

Berbu 2010. sam preskočila. Bila je to teška godina.

Upravo iz tog razloga s velikom se znatiželjom bacam na kušanje 2011.

Dosta je visoke zlatnožute boje. Ekstraktna je i masna, a na stijenkama čaše ostavlja gusti trag.

Bouquet mu odzvanja retro stilom.

Mediteranski je moćan, kompaktan.

Miriše na more, mediteransku makiju, snažne su mu i orašaste note. E sada će pošip nostalgičari, na svu sreću u tragovima, doći na svoje.

U ustima je također puno, masno, ekstraktno, moćno.

Odaje silnu snagu, ali ne i eleganciju. U vinima, pogotovo bijelim, preferiram moć, ali bez demonstracije sile.

Još uvijek sanjam o berbi 2008. Odavno popijenoj i nikada prežaljenoj.

Berba 2011. za moj gušt je prilično žestoka i pomalo gruba.

Sigurno će imati bezbroj fanova. Tradicionalista. A, opet, privlači me i ta njegova snaga.

Puca me nostalgija.

U najboljim godištima, vina moga deda sa Raba, imala su taj magični touch.

Živjeli!

autor: Daniela Kramarić

You can use these tags: <a href="" title=""> <abbr title=""> <acronym title=""> <b> <blockquote cite=""> <cite> <code> <del datetime=""> <em> <i> <q cite=""> <strike> <strong>