Iz Plavog podruma: A Mano «Fiano-greco 2010»
Mediteran u čaši – talijanske sorte mirisne kao malvazija i jake kao pošip
Piše: Daniela Kramarić
Fiano-greco je kupaža istoimenih sorti koje pripadaju mediteranskom krugu što ih čini nama bliskima, a tome pridonosi i pristupačna cijena
A Mano «Fiano-greco 2010» čvrsto drži sve adute u svojim rukama: fino je vino, pristupačne cijene, lako i brzo dostupno (www.vivat-finavina.hr) i svakome čitljivo.
Iako je kupaža dviju, nama slabo poznatih, ali drevnih i autohtonih talijanskih južnjačkih sorti: fiano i greco, zajedničko pripadanje istom mediteranskom krugu, učinilo nam ih je instant bliskima. Jer u njemu prepoznajemo mirisnost malvazije i snagu pošipa.
Zapravo je fiano zaslužan za njegovu neobuzdanu mirisnost na breskvu, marelicu i latice ruže, dok greco doprinosi snažnom tijelu zbog svoje fine taninske strukture.
Berbom 2010. se u Hrvatskoj nažalost ne možemo baš pohvaliti, ali su zato u Pugli iskoristili potencijal Fiana, kao rane sorte, i izvukli berbu.
Malo su ga i nabildali.
Sušeći 15% grožđa u malim košarama dva mjeseca.
Proizvovođač: A Mano srl
Vino: Fiano Greco 2010
Porijeklo: Puglia, Italija
Sorta: fiano i greco
Temperatura serviranja: 12°C
Čaša: klasična degustacijska
Dekantirati: ne
Trajnost: do izlaska nove berbe
Cijena: 65,00 kn
Odnos cijene i kvalitete: odličan (5)
Uvoznik: Vivat fina vina doo Zagreb
Ocjena: 4/6
Polaganim prosušivanjem u grožđu se nastavljaju razvijati mirisna svojstva, a koncentriraju se šećeri i kiseline.
Hladna maceracija (na 7۫C), kojoj su unatrag par godina pribjegli i naši Istrijani za malvaziju, zadržava i dodatno naglašava sva mirisna svojstva sorte i naglašava njenu urođenu eleganciju.
Nabildani sok dobiven prosušivanjem kasnije se reže sa hladno fermentiranim dijelom i rezultat je puno i mirisno vino sa malim ostatkom šećera.
To je načelno horror, ako imamo ambiciju sljubljivati ga uz plodove mora. Ali, ovo vino ponovno drži asa u rukavu. Naime, iznimno je mineralno, čak i slano na srednjem nepcu, tako da su sve prepreke za njegovo sparivanje sa školjkama, ribom i škampima u potpunosti prevaziđene.
Gledam ga iz pristojne udaljenosti. Boca prozirna, orošena, primamljiva, čep navojni, etiketa «osvježavajuće» srebrna, a vino se u njoj limun-žuto-zeleni.
Stelvin navojni čep je spas za mlada vina. S njim je mogućnost mane na čep u potpunosti eliminirana.
Neki Istrijani su ove godine imali veliku pegulu sa lošim plutenim čepovima. Vinar ni kriv ni dužan, a povrata k’o u priči.
Svi će oni lagano, za jednogodišnje malvazije, kad-tad prijeći na navojni.
Nisam bila nešto od volje, ali sada mi je baš dobro. Pišem i pijuckam. Bouquet «Fiano-greco 2010» je iznimno kompleksan i elegantan za ovako mlado vino.
Arome navaljuju. Grejp, citrusi, vlasac s mirisom sijena, ali i zrelih marelica i medastih nota upakiranih u iznimnu i duboku mineralnost, naoko nenametljivo, ali iznimno postojano i posve nezaustavljivo se izdižu iz čaše.
«Tri u jednom», voćnost malvazije, prosušenost graševine i mediteransku toplinu pošipa, A mano «Fiano-greco 2010» objedinio je već na prvom nosu. Zato nam je blizak i drag.
U ustima kompleksan. Živahan, jako citrusan i slan, a opet kremasto debeljuškast. Baš koliko «pita».
Citrusi u retrookusu vuku na još. Znalački proizvedeno i iskonstruirano vino s namjerom da se svidi i osvaja nepca.
Bez visokih pretenzija. K tome, za mići šoldi.
Lako se ovakvom vinu predati.
Živjeli!
autor: Daniela Kramarić
