Iz Plavog podruma: Rossi „Malvazija Templara 2011“

Mlada Rossijeva Templara je idealno vino, ali bez uskličnika

daniela1-mm

Piše: Daniela Kramarić

Rossijeva „Malvazija Templara 2011 Limited Edition“, testirana je u konkurenciji  Peršurićeve „Malvazija istarska 2006“, rijetkog vina koje pokazuje da i malvazija umije dostojanstveno stariti

Naša malvazija je čudna biljka.

I taman kad pomislim da sam joj „uzela mjeru“ u smislu urođenih joj gabarita, mogućnosti i potencijala, pojave se novi izazovi.

Jedna mlada i jedna stara.

Rossijeva „Malvazija Templara 2011 Limited Edition“, što jako obvezujuće zvuči i  Peršurićeva „Malvazija istarska 2006“, da, točno sam napisala godište, s napomenom na etiketi „iz hrastove bačve“.

Uzorak je stigao direktno iz podruma Peršurićevih. Ipak je gospodin Peršurić prvenstveno znanstvenik.

Proizvovođač: Poljoprivredni obrt O. Rossi

Vino: Malvazija Templara Limited Edition

Porijeklo: Vižinada

Sorta: malvazija istarska

Temperatura serviranja: 11-13°C

Čaša: klasična degustacijska

Dekantirati: ne

Trajnost: piti ili čuvati

Odnos cijene i kvalitete: odličan (5)

Cijena: 70,00 kn

Ocjena: 4/6

Osnovni business su im bili i ostali pjenušci, ali mirna i u drvetu odškolovana malvazija, i usto ne baš premlada, istinski me začudila.

Malo sam zločesta, ali da li ju nije htio dati na tržište, forsirajući ju do krajnjih visina, ali i limita izdržljivosti ili je jednostavno zaostala u podrumu?

Rossijeva Templara 2011. baš je po PS-u. Iz vinograda starijih od pedeset godina.

A zna se, što stariji vinograd, to kvalitetniji, koncentriraniji, ali i niži urod.

I punije, kvalitetnije, često i skuplje vino.

Templara 2011 je idealna u izgledu, boji, prozirnosti i sjaju.

Jako korektna u nosu s notama citrusa, vlasca i marelica, ali sa snažnom orašastom komponentom.

Sve lijepo, čisto i očekivano, ali bez usklinčnika.

Sve s mjerom, nježno i elegantno. Zapravo jako ugodno.

Comfort vino!

U ustima nastavlja istim intenzitetom. Mekano pada na nepce.

Nema oštrih bridova, čak poprilično mekanu svježinu, travnato je i citrusno, te blago pikantno na srednjem nepcu, taman koliko pita, a u istom ritmu silazi i u aftertasteu.

Nestaje ostavljajući za sobom ugodno gorkasti trag.

Upravo je draga, uvijek ćete joj se vraćati, ali vas neće ostaviti bez daha!

Peršurića gledam preko ruba ekrana. Sjaji se i zlati u čaši.

Visina boje je „taman“. S obzirom na metodu školovanja.

Zapravo djeluje vrlo mladoliko, s obzirom na sjaj, a umornim „jantarnim“ notama,na svu sreću, niti traga.

U nosu se osjeća da je vino odškolovano u drvetu,vanilijsko-začinske note još su poprilično moćne. Intenzivno ju vrtim u čaši i vidim da joj to godi.

Voljela bih da sam ju imala prilike kušati prije tri godine, pa da mogu usporediti. Vanilija, karamel i hrast, pikantne note i to je to.

Sortnost polako ustupa mjesto tercijarnim notama, ali svakom vrtnjom čaše me zagolica malvazijska duša.

Ugodno je mesnata, pikantna i puna, zapravo jako interesantna, jer šest godina u dobroj formi, bijela suha vina doista teško izdrže.

Da li je to šarm malvazije „vječan“?

Snage i potencijala definitivno ima. Ma, ja sam Vam malo čudna. Kod mene je sve ili-ili. Ili mlado i hrskavo ili zrelo i puno. Ali još uvijek živahno.

Peršurić očito zna što radi. U pjenušcima se proslavio, ali ni mirna vina ne bi trebao zapostaviti. Pa, nakon dvije godine njege, na tržište.

Eksperimenti su hvalevrijedni, apsolutno je dokazao, točno što je i htio, da malvazija, suprotno uvriježenom mišljenju, može graciozno stariti.

Ali razlika od gracioznosti do top forme, ipak leži u vremenu i tih par godina mladosti.

Otvorio mi je oči.

Živjeli!

autor: Daniela Kramarić

You can use these tags: <a href="" title=""> <abbr title=""> <acronym title=""> <b> <blockquote cite=""> <cite> <code> <del datetime=""> <em> <i> <q cite=""> <strike> <strong>