Iz Plavog podruma: Pilato, Bijeli pinot, 2012
Pilatov bijeli pinot ponajbolji je izbor uz rižot s vrganjima
Piše: Daniela Kramarić
Vrijeme leti. Jedva sam dočekala šparuge, a već su se pojavili i prvi ljetni vrganji i lisičarke na riječkoj placi. I diskretno zamirisali, što na ulazu u ribarnicu i nije baš jednostavno.
Zagolicali su mi, i nepce i maštu.
Pitanje se nameće već samo po sebi: uz koje vino ih sljubiti?
Upravo je njihova aromatičnost najvažniji faktor o kojemu prilikom sljubljivanja itekako treba voditi računa.
Sve gljive imaju urođenu slatkoću u retrookusu, sočnosti nešto manje, a lisičarke i vrganje u aromatičnosti pobjeđuje jedino tartuf.
Ma ima sada i njih, onih crnih-ljetnih , istina nešto manje aromatičnih od bijelih-zimskih.
Proizvovođač: Eliđo Pilato
Vino: Bijeli pinot 2012
Porijeklo: Vižinada, Istra
Sorta: bijeli pinot
Temperatura serviranja: 12۫C
Čaša: klasična degustacijska
Dekantirati: ne
Trajnost: piti
Odnos cijene i kvalitete: odličan (5)
Cijena: 70,00 kn (oba)
Ocjena: 4/6
Budući da su gljive već same po sebi dovoljno mirisne, ne bi trebalo dodatno “silovati” kombinaciju, dodatkom drugih prearomatičnih sastojaka u jelo ili prearomatičnih vina. Sve nježno i lagano.
Meko, podatno i zaokruženo, kako bi mirisnost gljive ostala u prvom planu.
Sauvignon bi bio predirektan, osim eventualno uz salatu od sirovih vrganja sa kap maslinova ulja. Čak nije rečeno da vino mora biti bijelo.
Uz kremastu juhu i jela od gljiva i mesa moćnijeg tijela idealno se sljubljuje crni pinot.
Samo je bitno da crveno vino nema snažnu taninsku strukturu, jer ona vrganjima i lisičarkama nikako ne paše.
Da se lijepo izrazim: ostavlja čudan okus u ustima. Ali, ako ih sljubljujemo sa škampima i kozicama, pravila se mijenjaju.
Ta kombinacija jednostavno vapi za chardonnayem ili bijelim pinotom. Također ne prebarikiranim, niti preekstraktnim.
Legiranim, dakle malo “masnijim” rižotima ili tjesteninama, pjenušava vina će savršeno odgovarati i briljantno probiti zamašćenost, ali i naglasiti mirisnost.
Čim se kod nas pojave prvi vrganji, upali mi se lampica za bijele Pilatove uzdanice.
Njegov Bijeli pinot, već godinama mi je u toj kombinaciji apsolutno najdraži.
Strašno mi paše što je istovremeno i karkateran i neprimjetan.
U sebi ima dovoljno nježnosti, ali i snage da poprati cijeli riblji obrok, a ne samo kombinacije s gljivama.
Dobro je da ne mijenja etiketu, jer gosti ga prepoznaju, kao “ono” vino sa rupama. Odgovara mi njegova ljupkost.
Na nosu je u berbi 2012., za razliku od prethodnih, prava duda varalica.
Zapravo, na prvi njuh se otvara malo “bahato” sauvignonski s aromama suhog sijena, vlasca i grejpa. I još nikada nije bio ovako mineralan (miris mora i krede) i orašast.
Pravi karakter pokazuje tek kada ga se malo intenzivnije provrti u čaši.
Tek tada se razmašu note breskve, marelice i akacijinih cvjetova. Meko pada na nepce. Ugodno je ekstraktan i topao, ali ne i složeno kompleksan.
Svježina treperi, a pikantnost zabavlja. I ugodno osvježava.
Prava ljetna razbibriga. I ne treba mu puno.
Samo ga treba dobro rashladiti, da se u čaši popne najviše do 12 stupnjeva i osigurati mu finu čašu na stalku. Klasičnu degustacijsku.
I pribaviti si i koju bočicu viška, jer ovo vino spada u kategoriju onih koji upravo čudesno nestaju, hlape i cure iz čaša i gubi im se svaki trag.
Za vino nema bolje preporuke, zar ne?
Živjeli!
autor: Daniela Kramarić
