Iz Plavog podruma: Pilato, Bijeli pinot, 2012

Pilatov bijeli pinot ponajbolji je izbor uz rižot s vrganjima

daniela1-mm

Piše: Daniela Kramarić

Vrijeme leti. Jedva sam dočekala šparuge, a već su se pojavili i prvi ljetni vrganji i lisičarke na riječkoj placi. I diskretno zamirisali, što na ulazu u ribarnicu i nije baš jednostavno.

Zagolicali su mi, i nepce i maštu.

Pitanje se nameće već samo po sebi: uz koje vino ih sljubiti?

Upravo je njihova aromatičnost najvažniji faktor o kojemu prilikom sljubljivanja itekako treba voditi računa.

Sve gljive imaju urođenu slatkoću u retrookusu, sočnosti nešto manje, a lisičarke i vrganje u aromatičnosti pobjeđuje jedino tartuf.

Ma ima sada i njih, onih crnih-ljetnih , istina nešto manje aromatičnih od bijelih-zimskih.

Proizvovođač: Eliđo Pilato

Vino: Bijeli pinot 2012

Porijeklo: Vižinada, Istra

Sorta: bijeli pinot

Temperatura serviranja: 12۫C

Čaša: klasična degustacijska

Dekantirati: ne

Trajnost: piti

Odnos cijene i kvalitete: odličan (5)

Cijena: 70,00 kn (oba)

Ocjena: 4/6

Budući da su gljive već same po sebi dovoljno mirisne, ne bi trebalo dodatno “silovati” kombinaciju, dodatkom drugih prearomatičnih sastojaka u jelo ili prearomatičnih vina. Sve nježno i lagano.

Meko, podatno i zaokruženo, kako bi mirisnost gljive ostala u prvom planu.

Sauvignon bi bio predirektan, osim eventualno uz salatu od sirovih vrganja sa kap maslinova ulja. Čak nije rečeno da vino mora biti bijelo.

Uz kremastu juhu i jela od gljiva i mesa moćnijeg tijela idealno se sljubljuje crni pinot.

Samo je bitno da crveno vino nema snažnu taninsku strukturu, jer ona vrganjima i lisičarkama nikako ne paše.

Da se lijepo izrazim: ostavlja čudan okus u ustima. Ali, ako ih sljubljujemo sa škampima i kozicama, pravila se mijenjaju.

Ta kombinacija jednostavno vapi za chardonnayem ili bijelim pinotom. Također ne prebarikiranim, niti preekstraktnim.

Legiranim, dakle malo “masnijim” rižotima ili tjesteninama, pjenušava vina će savršeno odgovarati i briljantno probiti zamašćenost, ali i naglasiti mirisnost.

Čim se kod nas pojave prvi vrganji, upali mi se lampica za bijele Pilatove uzdanice.

Njegov Bijeli pinot, već godinama mi je u toj kombinaciji apsolutno najdraži.

Strašno mi paše što je istovremeno i karkateran i neprimjetan.

U sebi ima dovoljno nježnosti, ali i snage da poprati cijeli riblji obrok, a ne samo kombinacije s gljivama.

Dobro je da ne mijenja etiketu, jer gosti ga prepoznaju, kao “ono” vino sa rupama. Odgovara mi njegova ljupkost.

Na nosu je u berbi 2012., za razliku od prethodnih, prava duda varalica.

Zapravo, na prvi njuh se otvara malo “bahato” sauvignonski s aromama suhog sijena, vlasca i grejpa. I još nikada nije bio ovako mineralan (miris mora i krede) i orašast.

Pravi karakter pokazuje tek kada ga se malo intenzivnije provrti u čaši.

Tek tada se razmašu note breskve, marelice i akacijinih cvjetova.  Meko pada na nepce. Ugodno je ekstraktan i topao, ali ne i složeno kompleksan.

Svježina treperi, a pikantnost zabavlja. I ugodno osvježava.

Prava ljetna razbibriga. I ne treba mu puno.

Samo ga treba dobro rashladiti, da se u čaši popne najviše do 12 stupnjeva i osigurati mu finu čašu na stalku. Klasičnu degustacijsku.

I pribaviti si i koju bočicu viška, jer ovo vino spada u kategoriju onih koji upravo čudesno nestaju, hlape i cure iz čaša i gubi im se svaki trag.

Za vino nema bolje preporuke, zar ne?

Živjeli!

autor: Daniela Kramarić

You can use these tags: <a href="" title=""> <abbr title=""> <acronym title=""> <b> <blockquote cite=""> <cite> <code> <del datetime=""> <em> <i> <q cite=""> <strike> <strong>