Iz Plavog podruma: Andabak „Stina – Pošip 2011“

Pošip je unikatan, a Andabakova Stina je prekrasno vino

daniela1-mm

Pošip, za razliku od malvazije, graševine ili žlahtine, jedini ima ozbiljniji potencijal starenja prijeko potreban svakom ambicioznijem vinu, a Pošip Stina 2011 prekrasno je, istovremeno lepršavo, ali i ozbiljno elegantno vino koje ima stila

Možemo se mi ovdje na „sjeveru“ busati u prsa i kleti u naše sorte, ali potencijalno najkvalitetnija, najpotentnija i najelegantnija hrvatska bijela sorta ipak je pošip.

Graševina je najmasovnija, ali „uvezena“, i u suhoj varijanti rijetko ozbiljna.

Malvazija je perfektna dnevna šarmerica, no u ovom trenutku, jedino joj Coronichina Gran Malvazija 2009 doista brani boje, a žlahtina je odlično ljetno-relax vino.

Pošip, za razliku od „konkurencije“, jedini ima ozbiljniji potencijal starenja prijeko potreban svakom ambicioznijem vinu.

Domovina mu je Korčula, ali i cijela Dalmacija i prva je zaštićena bijela sorta, tada 1967., na prostoru bivše Jugoslavije.

A, onda su zaspali na par desetljeća, proizvodeći naporna, agresivna, oksidirano-macerirana vina.

Nažalost, mnogi ih još uvijek pamte kao takve.

Proizvovođač: Jako vino doo

Vino: Pošip 2011

Porijeklo: Srednja i Južna Dalmacija

Sorta: pošip

Temperatura serviranja: 12-14°C

Čaša: kao za Montrachet

Dekantirati: ne

Trajnost: piti ili čuvati

Odnos cijene i kvalitete: odličan (5)

Cijena: 130,00 kn

Ocjena: 5/6

Posljednjih desetak godina scena pošipa je doslovno buknula.

Plenkovićev Pošip 2010 s Makarskog vinogorja „eksplodirao“ je ove godine u Londonu na Decanterovom World Wine Awardu osvojivši zlato u svom prepoznatljivom i neopterećenom cvjetno-voćnom stilu.

Zapravo svaki veliki proizvođač ima „svoj“ stil: Grgić - provjereno kremasto-vanilizirani, Korta Katarina sa mineralnošću koje se ni Chablis ne bi posramio, te Krajančićev Sur Lie u 2008. i 2009. nabijeni su mediteranskim smolastim notama i emocijama.

No, dok su Grgić i Korta Katarina visoko  estetizirana i ispolirana vina internacionalnog garda, Krajančićevi (nažalost nisam sigurna za 2010.) i Andabakovi pošipi prvenstveno se oslanjaju na terroir.

I bude emocije.

Ubojiti miris mora

Pošip je unikatan.

Teško usporediv s bilo kojom drugom bijelom sortom. Zato je svjetskim znalcima i interesantan.

Nudi odmak od svakodnevice.

Krajančićev Sur lie 2010, kao da je malo otežao, sav se „ukuhao“, viši je i u boji, topliji i godinu stariji.

Pošip Stina 2011 prekrasno je, istovremeno lepršavo, ali i ozbiljno elegantno vino. Ima stila.

Tajna je u ujednačenom ritmu u kombinaciji sa nenametljivom sočnošću. Najviše u bijelom vinu cijenim mineralnost. A, ovdje je ima u izobilju.

To je taj ubojit miris mora i mokrog morskog kamenja pojačan začinskim notama vlasca, koji na nepcu prelazi u ugodnu slanost. Slijedi red tostiranih badema, pa tek onda nastupa cvjetno-voćna elegancija, koja se proteže od akacijinih cvjetova, do žute breskve i svježih marelica.

Stalno ga mirišem i vrtim u čaši.

Toliko je mineralan, da su mi proradile žlijezde slinovnice.

Nisam gladna, možda samo malo lakoma za vinom. Od one „zloglasne“ težine pošipa, na nepcu nema ni traga. Dapače iznimno mekano pada.

Suho je, ali oblo i sočno, ugodno toplo i što je najbitnije, dinamično svježe. I cijelim putem ugodno pikantno.

Rođeno za visoku gastronomiju. Prilagodljivo širokoj paleti, prvenstveno morske hrane. Tako bi to Talijani rekli.

A mi, samo da ga ne ponestane.

Živjeli!

You can use these tags: <a href="" title=""> <abbr title=""> <acronym title=""> <b> <blockquote cite=""> <cite> <code> <del datetime=""> <em> <i> <q cite=""> <strike> <strong>