Iz Plavog podruma: Podveršič «Damijan Malvasia 2007»

Prirodna malvazija boje cedevite koja ostaje u sjećanju

daniela1-mm

Piše: Daniela Kramarić

Podveršićeva malvazija je vino divovskih gabarita i baletanskog nastupa kakvo se rijetko susreće, a treba znati da je riječ o Gravnerovom miljeniku

Inače nikada ne pišem recenzije o vinima koje sam kušala desetak dana unatrag, ali skrušeno priznajem, da mi Podveršičeva «Malvasia Damijan 2007» nikako ne izlazi iz glave.

Rasturila me i istovremeno očarala.

Inače nisam niti veliki ljubitelj organskih, prirodnih, bio…ma, kako god ih nazvali, vina, jer se s njima u principu mučim, a sama činjenica da su zdravija od konvencionalnih nije mi dovoljno dobar razlog da im se iz sveg srca priklonim.

Znaju ona biti tvrda, neharmonična, masna i u suštini opterećujuća.

Vina pijem isključivo zbog ljubavi i njihove ljepote, ali mnogi njihovi fanovi su iskreni vinoljupci, koji vole uživati i u pokojoj čašici više, pa imam osjećaj da im je to izvrstan alibi…jer kako kažu, vina su famozna i od njih nikada «dan poslije» nije problematičan.

Iako se Francuz Nicolas Jolly smatra začetnikom biodinamičkog uzgoja vinove loze i proizvodnje vina, talijanski su Slovenci, sa svojim vinskim guruom Joškom Gravnerom, zapravo kreatori jednog puno masovnijeg i u svjetskim razmjerima unikatnog pokreta.

Na ovim našim prostorima vina doživljavamo strašno osobno i nikako im ne dozvoljavamo da konačno žive svoj samostalni život odvojeno od svojeg kreatora. Tako je užasno bitno da je Podveršič Gravnerov miljenik, te da Joško Gravner osobno pije isključivo svoja i Podveršičeva vina.

Proizvovođač: Damijan Podveršič

Vino: Malvasia 2007

Sorta: malvazija

Porijeklo: Venezia Giulia, Italija

Temperatura serviranja: 15۫۫C

Čaša: burgundijska bijela

Odnos cijene i kvalitete: skupo i fino!

Dekantirati: ne

Cijena: 220,00 kn

Trajnost: piti

Ocjena: 5/6

Da li to znači da ostalima ne vjeruje ili da im vina nisu dovoljno dobra?

Cijeli koncept tih prirodnih vina temelji se na konceptu «manje je više», neka priroda odradi svoj posao, ali ipak ne do kraja jer krajnji proizvod grožđa je ocat, a ne vino.

Bijela vina se proizvode tehnologijom crvenih, sa produljenim maceracijama i gotovo dvogodišnjim školovanjem u velikom drvetu, te barem šestomjesečnom njegom u boci, prije izlaska na tržište.

Svaka kemija je zabranjena, ali malo sumpora je ipak neizbježno.

Serviraju se «topla» na nekih petnaestak stupnjeva. Ljeti ih je zahtjevno održati na radnoj temperaturi.

Malvasiu Damijan sam prvo «propisno» rashladila, pa čekala da joj se temperatura u čaši lagano diže.

Svakim gutljajem postajala je sve podatnija, oblija i mekša.

Totalno me kupila upravo tom svojom famoznom mekoćom i elegancijom. Jer inače ta macerirana bijela vina, zbog prisutnosti tanina, nose u sebi i određenu dozu grubosti, koja meni inače nikako ne paše.

Degustaciju sam uredno bilježila, što mi se trenutno čini posve nevažnim.Najbitnije je što je to vino i s odmakom vremena još uvijek živo u mojim sjećanjima.

Boje je cedevite. Narančasto, bistro i sjajno. Joj da, takva bio vina inače često znaju biti mutna, tobože jer su nefiltrirana.

Na nosu je prepoznatljivo sortna s aromama sušenih marelica i zrelih žutih bresaka, ali i orašasta, medasta i ugodno začinska. Miriše i na vosak.

U ustima su te iste voćne arome popraćene slankastom mineralnošću i raskošnim tijelom, ali bez grama sala.

Vino ovako divovskih gabarita i baletanskog nastupa rijetko se susreće. Ako je usto i zdravo, nitko sretniji od mene.

Samo da mi to silno «zdravlje» ne udari u glavu.

Živjeli!

autor: Daniela Kramarić

You can use these tags: <a href="" title=""> <abbr title=""> <acronym title=""> <b> <blockquote cite=""> <cite> <code> <del datetime=""> <em> <i> <q cite=""> <strike> <strong>