Iz Plavog podruma - Gianfranco Kozlović "Santa Lucia 2001"

Čudesno vino iz 2001. koje nikada nećemo zaboraviti

daniela1-mm

Piše: Daniela Kramarić

Berba 2008. vratila je Santa Luciu na staru slavu. Jako je lijepa, ima stil, ali ne i ekstrakt legendarne 2001. Na aficionade djeluje prvenstveno nostalgično. Berba 2001. bila je istinska senzacija

Dok desetljeća lete, kultna vina vrlo uspješno žive.

Točno se sjećam tenutka kada je Kozlović došao u Plavi i donio nam na kušanje prvu radnu verziju jedne posve nove malvazije, danas kultne prve berbe Santa Lucie iz 2001.

Činila mu se jako dobra, ali trebao mu je odmak i iskustvo kušanja u restoranu, van podruma. Naravno da ga je zanimalo i naše mišljenje.

Santa Lucia nas je sve «omađijala», znala sam da će biti dugovječnija od svih drugih, meni do tada, poznatih malvazija, ali ni u snu nisam mogla naslutiti da će svoju desetogodišnjicu proslaviti u tako top formi.

Jer malvazije općenito ne podnose dobro starenje. To je moj stav. A, opet se poneke starije Coronichine, Degrassijeve i Matoševićeve berbe«iz arhive», kako reduktivne (iz inoxa), tako i oksidativne (iz drveta), jako dobro drže.

Ali, već odavna nisu dostupne na tržištu.

Financijski gledano, vinsko tržište kod nas funkcionira čudnovato. U lošijim berbama, kao što je uostalom i aktualna 2010., cijene ne padaju, kao što niti za kultna vina višestruko ne rastu. Možda zato jer za njihovu dugovječnost nitko niti ne garantira.

Berba 2008. vratila je Santa Luciu na staru slavu. Jako je lijepa, ima stil, ali ne i ekstrakt legendarne 2001. Na aficionade djeluje prvenstveno nostalgično. I uvijek priča krene, o bombastičnoj 2003. i ne baš upečatljivim 2005. i 2006.

Još uvijek čuvam dvije boce 2001., a baš nedavno sam, za istinske aficionade, otčepila dvije boce 2001. i jednu 2003.

Vino: Santa Lucia 2001

Porijeklo: Momjan, Istra

Proizvovođač: Kozlović

Sorta: malvazija istarska

Temperatura serviranja: 12-14°C

Čaša: od klasične degustacijske do burgundijske

Dekantirati: ne

Trajnost: gotovo je gotovo

Odnos cijene i kvalitete: koliko se sjećam, odličan

Cijena: nije dostupna na tržištu

Ocjena: velika zlatna

Zašto naglašavam dvije, jer kod odležanih vina razlike od boce do boce su posve uobičajene.

I nikad se ne zna što čep skriva.

Berba 2001. bila je istinska senzacija, mada je razlika u bocama bila i više nego očita.

Prva boca očarala je bouquetom. Prepoznatljivo mareličasto-citrusno-akacijskim s blagim balzamskim notama, ali joj je u ustima ponestajalo kondicije.

Druga boca je u nosu bila zdepastija, ali zato se u ustima pokazala još uvijek mesnatom i mineralnom. I što je najvažnije: sa još uvijek živahnom crtom svježine.

Vino bi još uvijek moglo poživjeti, ali čepovi su na izdisaju. Pluto neelastično. Vino ih je gotovo  posve probilo.

Berba 2003., ona netipično vruća, danas je na izdisaju. Na nosu, još uvijek tipična, mada puno teža, smolasto-balzamsko-medasto-maslačasta, stvarno ima šarma, ali u ustima se «raspada». Premalo je u njoj svježine i živosti.

Kušanje je prošlo fenomenalno. Daleko iznad očekivanja. Jer vina su mogla biti i posve oksidirana, ostarjela ili već mrtva.

Berbu 2008. isto bi se isplatilo čuvati, ali na kraće staze. Maksimalno još dvije-tri godinice.

Ako ne zbog vinskih dubina i profinjenosti, tada zbog njihove trofejne vrijednosti.

Pohvaliti se pred prijateljima, nema cijene.

Živjeli!

autor: Daniela Kramarić

You can use these tags: <a href="" title=""> <abbr title=""> <acronym title=""> <b> <blockquote cite=""> <cite> <code> <del datetime=""> <em> <i> <q cite=""> <strike> <strong>