Iz Plavog podruma: Meneghetti «Malvazija 2010"
Sočna, mazna i primamljiva ljetna malvazija kao stvorena za škampe
Piše: Daniela Kramarić
Meneghettijeva «Malvazija 2010», koja nije čista malvazija, već kupaža 85% malvazije sa dodatkom 15% chardonnaya i bijelog pinota neobavezno je, jednogodišnje, ali iznimno dopadljivo vino
Vinari obično krenu sa baznom linijom, pa kako stasaju, formira se i prva «extra fine» linija vina.
Meneghetti je krenuo malo drugačije.
Prvo sa top linijom, kako crvenom, tako i bijelom u suradnji sa zvjezdanim enologom Alešom Kristančičem, koristeći pritom svega 4 ha vlastitih mladih vinograda sa Stancije Meneghetti u Balama. Sve odreda u drvetu odškolovanih vina.
Crvena su bila iznimno lijepa i od samog početka vrlo ambiciozno nastrojena, bijela za moj gušt u drvetu preforsirana, a pjenušac nedovoljno definiran.
Plišino partnerstvo sa Hanžekom uslijedilo je kasnije. Hanžek je 2010. «u miraz» donio 5 ha vinograda, starih dvadeset i pet godina sa područja Brtonigle, a u dugoročnu kooperaciju uzeli su još 3-4 ha vinograda stvorivši tako preduvjete i za malo «masovniju» proizvodnju.
Berba 2010. im je startna. Za dvije vinske linije: za dnevni luksuz i posebne prilike.
Proizvovođač: Meneghetti
Vino: Malvazija 2010
Porijeklo: Brtonigla, Istra
Sorta: malvazija istarska 85%, 15% chardonnay i bijeli pinot
Temperatura serviranja: 10-12۫۫C
Čaša: klasična degustacijska
Dekantirati: ne
Trajnost: piti
Odnos cijene i kvalitete: odličan (5)
Ocjena: 4,5 /6
Cijena: 75,00 kn
Iskreno, berba 2010. je berba «spavač», u svakom slučaju puno optimalnija za bijela, negoli za crvena vina, ali to je berba od koje općenito, s obzirom na vremenske neprilike, ne možemo previše očekivati.
Divno je, kad se pozitivno trgnem i ugodno iznenadim. Jer, Meneghettijeva «Malvazija 2010», koja nije čista malvazija, već kupaža 85% malvazije sa dodatkom 15% chardonnaya i bijelog pinota, upravo je sočna, mazna i primamljiva!
Stručno je odrađena, odškolovana većinom u inoxu, ali i u velikom drvetu, kako bi dobila punašnost na srednjem nepcu. Nema tu ni traga težini, trpkim taninima, čak niti minimalnoj dozi grubosti. Baš je fina. U nosu mirisna i voćna.
Svi su dali svoj doprinos. Drvo kroz, samo najavu, uvijek šarmantne vaniličnosti, malvazija kroz cvjetnost akacije i citruse, a chardonnay i bijeli pinot kroz sočnu voćnost zrelih marelica, žutih bresaka i orašaste note.
Iznimno cijenim kada vino usprkos mladosti nipošto ne ostavlja dojam «nedoraslosti». Mineralnost u nosu ipak mu daje i prijeko potrebnu ozbiljnost. U ustima nije suho do kosti, mada je deklarirano kao suho. Ima tu malo ostatka šećera. Taman kol’ko treba.
Pitko je, pitko. Ne volim tu riječ, ali to je činjenica. U ustima nema strukturu, niti slojevitost od koje ću pasti u nesvijest, dapače iznimno je ljupko i jednostavno.
Meko, blago punašno, dobro uravotežene voćnosti i topline sa svježinom.
Gutnem i nema ga! E, to je činjenica! Ljetno, veselo i prhko, a opet vrlo konkretno!
U teškoj godini veselje, jer već sam kušala doslovce «svašta»!
Možda ga i previše hvalim, jer ipak je riječ o mladom, neobaveznom, jednogodišnjem, ali iznimno dopadljivom vinu! Kao stvorenom za sirove kvarnerske škampe i oboritu ribu sa žara. Od Meneghettija nismo manje niti očekivali.
Instant-hit.
Živjeli!
autor: Daniela Kramarić
