Iz Plavog podruma:«Valpiculata 2007»

Valpiculata 2007 – uglađeno, ekscentrično i dugovječno vino

daniela1-mm

Piše: Daniela Kramarić

Valpiculata je vino s autoritetom, suho do kosti, u bouquetu je kao bunar bez dna, stalno se produbljuje, a gustoća ekstrakta govori o vinu koje se “jede”. I sve to za 8,5 eura ako je uspijete nabaviti

Život sommeliera nije uvijek idiličan, kako se to svima sa strane čini.

Natrčali smo se mi osrednjih maratonskih degustacija, koje je najbolje, poput noćne more, što prije zaboraviti, ali ponekad nas sreća ipak pomiluje.

Nakon jedne bajkovite degustacije loarskih sauvignona, prešli šmo na crvena hrvatska vina. Claiev Refošk Brombonero 2009, kojeg bezrezervno obožavam, nakon ovoliko elegancije, ostavio je vrlo snažan, ali i prilično rustikalni dojam, Dingač Bura 2006, onako mekan i fin, bio je na razini zadatka, a legendarna Merlotina 2004 Dubrovačkih podruma, definitivno je na silasku karijere, ali još uvijek pitka.

I onda su nas krenuli Španjolci.

Ludo!

Dinamična španjolska vinska scena

Trenutno je Španjolska vinska scena jedna od najdinamičnijih i najinteresantnijih na svijetu, kao uostalom i njihova gastronomija.

Nude uglađeno ekscentrična i iznimno dugovječna crvena vina za jako pristojne novce.

Proizvovođač: Valpiculata, S.L.

Vino: Valpiculata 2007

Porijeklo: Toro, Španjolska

Sorta: tinta de toro

Temperatura serviranja: 16-18۫C

Čaša: bordoška

Dekantirati: da

Trajnost: piti ili čuvati

Odnos cijene i kvalitete: odličan (5)

Cijena : 8,5 eura !!!

Ocjena: 5/6

Tempranillo caruje! Dok ga u Rioji sljubljuju sa garnachom, kako bi na svoje urođene mišiće nabacio i malo mesa, u prostorno majušnom, ali vinski mondenom Toru, često i solira.

Njegov klon u Toru nazivaju, a kako drugačije nego Tinta de Toro.

Valpiculata 2007 čudesno je vino, sa još čudesnijih čokota, čija se starost procjenjuje na 140 godina. Potječe iz prefiloksernog razdoblja, čokoti su na originalnoj podlozi, budući da u pjeskovitom tlu trsna uš ne može opstati.

Teoretičari tempranillu nastoje uvijek naći nekakve mane: te mu boja zbog tanke pokožice nije uvijek puna te mu nedostaje kiseline. Nema veze. Ja te mane jednostavno ne nalazim, baš suprotno.

Valpiculata 2007, izdekantirana i već sat vremena spremna, smiješi mi se sa stola. Puna, gusta, neprozirna, boje tinte, s laganim ljubičastim odsjajem. I u mirisu osjećam tintu, kožu, duhan, slatke začine, ali i mentolastu svježinu.

Ovo je vino s autoritetom.

U bouquetu je kao bunar bez dna, stalno se produbljuje, ne gubeći pritom ni na snazi izričaja, niti na eleganciji. U ustima je vrlo gusto satkan.

U početku meko pada na nepce, definitivno je suho do kosti, ali gustoća ekstrakta i zbijenost fino ispoliranih tanina, govore o vinu «koje se jede».

Odškolovano je 18 mjeseci u baricima, ne nužno novim, tako da se cijelim tijekom degustacije tek naslućje oksidativna podloga, koja ne zatomljuje karakter sorte, već joj daje snage da se iskaže. Katranasti retrookus stavlja točku na «i».

Šokirala me cijena.

Ljubičice, malo rogača i još manje vremena

Možda je krajnje vrijeme da se i naši vinari malo zamisle nad svojom cjenovnom politikom, jer Valpiculata 2007 košta u Španjolskoj 8,5 eura.

Dobila sam ju na poklon, a u Hrvatskoj nam je nažalost nedostupna. Baš me zabavlja, koliko postojan bouquet ima. Nakon dva sata pojavile su se ljubičice sa malo rogača. Više nisam imala vremena čekati, jer valjalo je pisati tekst. Ali da ne pišem – ovakvo bi vino zavrijedilo barem trosatno ljenčarenje u dekanteru, prije konzumacije.

I mi se vinima moramo naučiti pristupati s poštovanjem.

Živjeli!

autor: Daniela Kramarić

You can use these tags: <a href="" title=""> <abbr title=""> <acronym title=""> <b> <blockquote cite=""> <cite> <code> <del datetime=""> <em> <i> <q cite=""> <strike> <strong>