Naslovnica » Zdravlje » Šparoga – delikatesa, lijek i...

Od A do Z

Šparoga – delikatesa, lijek i afrodizijak

Šparoga (Asparagus officieales) je višegodišnja biljka iz porodice ljiljana, koja razvija podanak i mlade izdanke.

Koriste se samo mladi izdanci slatkastoga mirisa i okusa, bjelkaste boje

Šparoga raste samoniklo na livadama, proplancima, uz puteve i živice, na kamenjaru u primorskim krajevima.

Kultivirana šparoga izraste više od jednog metra.

Izdanci  šparoge vrlo su ukusno i delikatesno povrće i ako je divlja i ako je kultivirana.

Šparoga ima nisku energetsku vrijednost: 100 g jestivog dijela daje 105 kJ (25 kcal).

Siromašna je bjelančevinama 3,6 %, mastima 0,1 % i ugljikohidratima 3,8 %.

Njena biološka vrijednost sastoji se u bogatom sadržaju vitamina i minerala.

Pravi je depo minerala, od čega više od trećine otpada na kalij, a ostalo su drugi važni minerali – fosfor, sumpor, kalcij, magnezij te željezo, bakar, cink, fluor, jod i drugi mikroelementi.

Šparoga sadrži najviše vode, 93 %.

Od vitamina, šparoga je najbogatija vitaminom C-23 mg, a sadrži i dosta karotina (provitamina A) i sve vitamine grupe B.

Zatim sadrži aspargin, arginin, glikozide, organske kiseline, kao i drugo povrće bogato vitaminima i mineralima.Važno je poznavati strukturu biljke da se procesom pripreme hrane ne bi odstranili biološki vrijedni sastojci.

Naziva se još i špargla, beluš, mekostruk, kalenac, vilina metla.

Vanjski slojevi šparoge sadržavaju najviše vitamina i mineralnih tvari te ih stoga treba pripremati neoljuštene.

Važno je i kako će se kuhati. Izdanke treba svezati u snopić i staviti u duboki lonac s vrhovima prema gore, a vodu naliti do polovice njihove visine.

Obavezno ih treba kuhati poklopljene, najidealnije na pari.

Tako pripremljene šparoge izvanrednog su okusa i sačuvane hranjivosti.

Ako se šparoge češće konzumiraju, i u većim količinama, mokraća poprima karakterističan neugodan miris, što je dokaz da potiču izlučivanje štetnih tvari iz organizma.

Šparoge se pripremaju na razne načine – kuhane, pečene, pirjane, kao juhe, variva, salate i sl.

Pogodne su i za konzerviranje u salamuri, a mogu se ukuhati i zamrznuti.

Šparoge koje su postale drvenaste nisu za pripremu salate ili variva, već se mogu skuhati za juhu od povrća kojoj poboljšaju okus.

O ljekovitosti šparoge postoje razna proturječna mišljenja.

U staroj Kini, 3000 g.p.n.e. jedna je vrsta šparoge s Dalekog istoka bila tražena kao lijek protiv kašlja, čireva i oteklina.

Smatralo se da ublažava bolove u nogama te se koristila u pripremanju kupki.

U Francuskoj je bila poznata po diuretičkom djelovanju, a bogataši su joj pripisivali afrodizijska svojstva.

Šparoga povoljno djeluje kod zatvora te slabokrvnih osoba.

Važna je u prehrani dijabetičara, rekonvalescenata, slabih osoba.

Najznačajnije je njeno diuretičko djelovanje.

Preporuča se osobama kod otežanog mokrenja, oboljelima od gihta, reume, vodene bolesti, a zabranjuje kod akutne upale zglobova, mokraćnih puteva i prostate. Stimulativno djeluje kod povećanih umnih napora, ali se ne preporuča kod osoba koje su nervozne i koje pate od nesanice.

autor: Ivan Zidar